home > koncert > BRUCOŠIJADA, 26. studeni, 2005. PAUK, Zagreb

kontakt | search |

BRUCOŠIJADA, 26. studeni, 2005. PAUK, Zagreb

Ako nikada niste bili promatrač ili sudionik neke brucošijade zasigurno onda ne znate što ste propustili. U prvom redu odličan zvučno-vizualni amfiteatar i nevjerojatnu gužvu, te niz velikih imena koja su kao na pladnju servirana u strahovito kratkom vremenskom periodu. Ovaj osvrt na brucošijadu FER-a u zagrebačkom Pauku ću početi sa najupečatljivijim (barem za mene) nastupom Cinkuša koji su počeli sa svirkom oko 22 h jer sam taman u to vrijeme stigao u dvoranu koja je bila gotovo pretovarena publikom. Moram napomenuti da pojma nemam koji su izvođači svirali prije njih jer sam dojurio iz Studentskog centra gdje sam na žalost morao propustiti nastupe Mojmirovog Kriesa i promociju navodno odličnog filma "Sufi Soul - the mystical Music of Islam" (režija Simon Broughton, Songlines, Velika Britanija) u sklopu dvodnevnog ethno festivala "Nebo" koji je prštao različitim iznenađenjima.

Okej, krenimo sa Cinkušima... Ovih dana im je konačno objavljen dugoočekivani drugi album "Domesticus Vulgaris" (2005., Cantus records) kojeg naveliko promoviraju odličnim i nevjerojatnim koncertima (dan prije svirali su u Galeriji SC-a u sklopu festivala "Nebo"), a za ovu priliku su napravili mix listu sa novog i prethodnog albuma "Zeleni kader" (1999.). Ako se zanemari katastrofalna tehnička manjkavost njihovog zvuka na pozornici u monitorima (oni sami sebe uopće nisu čuli), njihov zvuk koji je publika u dvorani imala prilike čuti je bio odličan. Već ovaj podatak dovoljno govori o njihovoj tehničkoj i glazbenoj savršenosti da i bez pomoći monitora na bini mogu odraditi fenomenalan koncert samo zahvaljujući odličnoj uvježbanosti i svirci "po sluhu". U prve dvije-tri skladbe električna gitara Nebojiše se uopće nije čula, cijeli bend je na pozornici u monitorima samo čuo Natašinu mandolinu, te je nevjerojatno da su svi oni (a ima ih šestoro u bendu) održali besprijekorno profesionalan koncertni nastup. Počeli su sa novom skladbom "Prolog" ( s refrenom - jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura) s novog albuma, da bi potom zaredali svoje dobro znane klasike "Grad se beli", "Oj krapinske vuske staze", "Raca", "Ciganjska"... Oko 22,30 h počinje njihov novi specijalitet - kompozicija "Recept" s novog albuma koja govori iznimno rijetkim autohtonim kajkavskim nariječjem kojim danas još samo govore stari ljudi po nekim zaseocima u Podravini, a pjesma govori o "horvackoj gibanici z mlinci, testu (tijestu) za štrukle" i cijelom procesu kako se trebaju napraviti pravi domaći specijaliteti! Naravno, pogodili ste, nakon fenomenalne Mirkove recitacije koju je isčitao s papira kako recept piše (tezto omefzi, kak za štrukle, pusti malo ztati, zatem tenko raztegni, pod raztegneno verži medenicu z mafzlom namazanu, y mlincza obreši malo širjega nego je medenicza, mlinca ovoga z ribanem fzirom, ribanum šemlyum z czukorom, grozdichem debelem y drobnem pofzipli...) slijedi "... mamica su štrukle pekli, meni nisu nikaj rekli..." što je u publici prihvaćeno uz ogromne ovacije i neprestane povike "žena, žena, žena!" namijenjene Nataši na mandolini... (koliko mi se čini Nataša je u cijelom ovom happeningu u Pauku bila jedina žena na pozornici od nekih desetak bendova koliko ih je nastupilo!). U njihovom prekratkom jednosatnom repertoaru još se pronašlo i mjesta za najnoviji hit "Jankić", a na žalost, svoju najžešću punokrvnu rock-folk-punk-tex/mex kompoziciju "Babilonska" te večeri nisu uvrstili na repertoar.

Cinkuši vas jednostavno obaraju svojom jednostavnošću i nevjerojatnim pravim domaćim krčmarskim ugođajem u kojem je isprepleten i rock i punk i folk i ethno i world music, a zanimljivo je da na svakom njihovom nastupu na bini uvijek moraju kao tradicionalni lajt-motiv biti prisutne obilje količina gemišta ili pive koje im donose njihovi fanovi ili ljudi zaduženi za organizaciju. Izdvajati nekoga od ove fantastične šestorke nije potrebno jer oni nemaju frontmena, štoviše svi su odlični glazbenici (Igor, violina i gajde je profesionalni akademski muzičar), svi odlično pjevaju i strašni su zabavljači pa čak ako ne razumijete niti slova od kajkavice kojom se koriste u svojim tekstovima. Jednostavno, direktno, fantastično, fenomenalno!!!

E, sad, tko je poslije njih izašao na pozornicu, da budem iskren, nemam pojma. Nakon Cinkuša sam se motao po backstageu, pomagao oko tehnike nekih bendova, susretao razne i zanimljive osobe (Žika iz Overflowa, Mirela iz Elementala, Edo Maajka, momci iz Debelog precjednika, Atheist Rapa...), tako da sam na moment uspio uhvatiti nabijeni ska-punk benda Justin's Johnson koji me nisu nimalo dojmili. Premda su Justin's Johnson mladi bend (čini mi se iz Splita), njihov glazbeni kreativni nivo još uvijek zahtijeva daleko više truda, rada, inspiracije i volje da bi bili nešto više od najobičnijie retro skupine. Ocijena - neoriginalno unatoč silnoj želji i zalaganju. Mislim da svi razumijete o čemu se radi - ska kojeg su još prije skoro 30 godina svirali The Specials, Madnnes, Bad Manners, Selecter... pomiješan sa utjecajima novih retro skakavaca Rancid, Voodoo Glow Skulls i sličnih punk-h/c ska imena. Uz to još pjevaju i na engleskom jeziku i teško je za očekivati da će malena hrvatska rock scena uspjeti iznjedriti Justin's Johnson kao posebno važan sastav. (prisjetite se samo koliko je Kawasaki 3P-u trebalo dugo vremena da izađe iz okvira običnog demo sastava).

Razgovarao sam s nekim interesantnim glazbenicima i u tom momentu me prenula nesnošljiva techno-drum'n'bass buka iz susjedne dvorane koja je bila širom otvorenih vrata gdje se đipalo i tancalo u sklopu nekakvog techno-tuluma gdje je neki DJ vrtio nekakvu tanc-debil čagu za bombonjerose, snifere, ravere i stare LSD nostalgičare koji sada održavaju rejting s novim kemikalijama. Sve to skupa se pretvorilo u takvu šašavu buku gdje ste iz te dvorane čuli nekakvo elektronsko nabijanje koje je kao vrela smola bila izmješana sa zvukovima bendova koji su bili na pozornici Pauka i ja sam jednostavno oglušio jer nisam mogao razaznati niti zvuk benda na stageu, niti zvukove tog DJ-a, a jedva jedvice sam uspjevao razaznati i riječi svojih sugovornika.
Negdje oko pola noći na scenu su izašli Kid Congo Powers & Pink Monkey Birds koji su odjeknuli kao veliko iznenađenje, pogotovo za mene jer toga vikenda uslijed ogromne količine zbivanja u Zg-u (obilje koncerata u sklopu festivala "Nebo") nisam uspio niti pogledati na plakat ove Brucošijade da saznam popis izvođača i događanja u Pauku i okolnim dvoranama. Kid Congo je stari freak koji je nekad jako, jako davno bio pridruženim članom Caveovih The Bad Seeds koncem osamdesetih, te je s njima ostvario i rad na albumu "Tender Prey" 1988. godine. Danas Kid izgleda još uvijek odlično, nije nakupio niti gram sala i štoviše, doima mi se mlađe i mršavije nego li pred dvadesetak godina. Brčići, bradica i frizura mu je potpuno ista kao i glazba na kojoj se uopće ne osijeti nikakav protok vremena. Njegov stil i njegovog pratećeg sastava Pink Monkey Birds najbliži je posljednjem Caveovom albumu "Abbatoir Blues" (2004.) u onim žešćim trenucima. Radi se o odličnom i modernom rocku nabijenim snažnim utjecajima bluesa, post-punk zvuka i starog new wavea u novom ruhu, ali mi se nekako činilo da njihov nastup mladi studenti nisu najbolje i najsrdačnije prihvatili jer je velika većina s nestrpljenjem čekala punk-h/c imena Debeli precjednik i Atheist Rap.

Koliko sam bio iznenađen i oduševljen s Kid Congom svjedoči i činjenica da me njegov manager pozvao u njihov backstage, dozvolio da ga fotografiram i popričam ponešto s njime, tako da sam preskočio nastup Debelog precjednika koje sam do sada gledao nekoliko puta po različitim festivalima. Kid Congo se vrlo dobro prisjeća vremena provedenog s Bad Seeds, no ipak mu je krivo što ga mediji najviše pamte po radu s Caveom, dok je njegov solo rad gotovo ostao u margini glazbenog rock cirkusa. Premda je objavio nisku sjajnih albuma nakon prekida suradnje s Caveom, Kid Congo se nikako nije uspio vinuti u sjajno zvijezdano nebo alternativnog rocka, već je ostao čamiti u debelom mraku undergrounda, pa nikako ne treba čuditi što je ovaj njegov nastup pred ne odviše zainteresiranim brucošima ispao tek kao sporadičan rock koncert. Samo mi nije jasno zašto je organizator njegov nastup utrpao na ovu brucošijadu... a ne recimo u KSET gdje bi imao sasvim pristojnu reputaciju uz cjelovečernji dvosatni koncert.
I dok se u backstageu muvalo najmanje stotinjak ljudi, za nevjerovati je da su glazbenici potočili koliko sam uspio primjetiti najmanje 5-6 bačvi pive (besplatne naravno) koje su točila dva djeteta - jedan dečkić od 5-6 godina i jedna mala djevojčica od 4 ili 5 godina!!!

Takvu opću veselicu i pijanku nastavili su Atheist Rap koji su prošarali svojim repertoarom od poznatih kompozicija sa albuma "II liga zapad", "J.e.b.a.nj.e.", "Maori i crni Gonzales" i "Precednici precedništva precednika". Stilski ujednačeni u okvirima punk-h/c scene ovi novosađani s pravom nose titulu najpopularnijeg srpskog punk sastava koji i na ovim prostorima ima popriličan broj obožavatelja dokazujući da za pravi i smisleni punk nabijen ogromnom količinom zdravog humora nije nikad kasno. Naravno, i njihov set nije bio duži od šezdesetak minuta, tako da je nakon petnaestak minuta pauze izašla glavna zvijezda večeri - Edo Maajka. Priznajem da me zbunio njegov pristup u garderobi kada je uletio u prostorije backstagea gdje su bili Cinkuši pri čemu smo se nas dvoje rukovali, a on je onako, čisto iz zajebancije poljubio mi ruke. Nešto kasnije sam ga sreo pored toaleta, bio je posve miran, sjedio je na stolici i rekao: "Nemoj me ništa pitati, pijan sam, neznam ništa...". No, kada je izašao na stage, dileme nije bilo. Edo je u odličnoj snazi, savršenoj formi i zaista je velika zvijezda jer je sva publika pohrlila iz obližnjih prostora ostavljajući techno party i neke rock tonove koji su se čuli povremeno iz nekih drugih florova. Nastala je ogromna gužva i bilo je nemoguće probiti se do šanka ili toaleta, pa sam cijeli koncert odgledao sa stagea udaljen svega metar-dva od Ede. Njegova prateća ekipa je besprijekorno uigrana i s lakoćom prebira po play listi izvodeći ultimativne hitove "Dragi moj Vlado", "No sikiriki", "Prikaze", "Saletova osveta" itd. U publici je delirij, ruke u zraku, usijana atmosfera, pretjerana gužva i manjak svježeg kisika, ali ništa to nije smetalo da se stvori paklena vrelina i fantastičan koncertni ugođaj. Sve se skončalo negdje oko 3 sata izjutra i što je interesantno nisam primjetio niti jednu ekscesnu situaciju, ali sam zato negdje uspio propustiti nastup Leut Magnetika za kojeg pojma nemam kada su bili na stageu. Neka mi oproste na ovom nenamjernom lapsusu.
Na kraju, ako niste bili te subote u Pauku, uskoro (već ove subote 3. prosinca) slijede brucošijade ponovo u Pauku sa Hladnim pivom, Zadrugom, Let 3..., te (za dva tjedna u subotu 10. 12.) brucošijada Kluba studenata Istre sa KUD Idijotima, Francijem Blaškovićem, Dogmom i Bilk u Boogaloo Clubu. Dobar provod!

horvi // 01/12/2005

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*