Nakon katastrofalnog sunovrata u prokletim devedesetim prošlog stoljeća. Iz sumraka civilizacije i kulture, kada smo glazbeno bili tek puka sirotinjska kolonija zapada, a još gore i ona od istoka, na samom početku novog doba i stoljeća, stoji on, gospodar hip hopa. Balkanskog. Već gotovo formiran i u svojoj kategoriji već tada nenadmašiv. Edin Osmić svima poznat kao Edo Maajka. Njegov prvijenac "Slušaj mater" ga tada iz gotovo potpune anonimnosti uzdiže vertikalno na samo prijestolje regionalne hip hop scene. Bio je to jedan od onih albuma koji nagovještavaju povijesne prekretnice. S njim je postavio novo važeće, vrlo visoke standarde kvalitete. Od onda je prošlo evo točno jedanaest godina, četiri albuma i bezbroj prestižnih nagrada i nominacija. Regionalna hip hop scena je od tada u stalnom uzrastu. Dobrim dijelom upravo zahvaljujući i njemu. 'Trajno nastanjenom strancu', kako je u istoimenom dokumentarcu iz 2003. sam sebe opisao.

O strancu

Ali znate li što je možda i jedina dobra stvar u tome biti jednim strancem? Izbjeglicom, ratnom, kao što je to bio Edo Maajka. Ili, do najposlije, i sam autor ovih redaka: Imate jedinstvenu priliku, ili boje rečeno, primorani ste razmišljati o sebi. I to na način na koji inače nikada ne bi. O mjestu gdje ste sada, i o onome odakle ste došli. Uspoređivati. Prerađivati. Prihvaćati. Odbacivati. Zaboravljati, i ponovno otkrivati. Jednom stranac, zauvijek stranac. U tome procesu, u kome morate iznova izmisliti i definirati samog sebe, uz malo sreće i pameti, vi dobivate oko za one zaista bitne i odlučujuće stvari. Upravo to leži u samom korijenu čitavog glazbenog opusa Ede Maajke. Koji je nedavno doživio svoje proširenje u obliku novog albuma nazvanog "Štrajk mozga".

Novi album

Činjenica da niti jedan album koji je uslijedio poslije gore spomenutog sjajnog prvijenca nije uspio dokučiti njegovu kvalitetu, važi također i za ovaj novi uradak. Ali je se i u svim prethodnim albumima nalazilo uvijek po nekoliko odličnih pjesama, koje su i dalje potvrđivale status Ede Maajke kao najboljeg repera na Balkanu. Tako je i na "Štrajku mozga" isporučio par zaista dobrih pjesama. S kojima ne samo da i dalje potvrđuje titulu 'Najboljeg na Balkanu', već istovremeno pokazuje da je i u stalnoj potrazi za nečim novim. Inovativnim i progresivnim. Dobar dio novog uratka je nastao pod utjecajima dubstepa i velike doze elektronike. Bilo to uvođenjem plesne reggae performanse po uzoru na iskonske jamajčanske soundsysteme u pjesmi "Ratata/Moj DJ", ili pak urnebesno plesnog dancehalla, ukombiniranog s raskošnim puhačkim elementom pjesme "Drukčiji". Spajajući naizgled suprotstavljene žanrove, Edo Maajka se nikada nije držao nekih već utabanih šablona. U pjesmi "Diši" je upario svoj rep-vokal s glazbenim aranžmanom kragujevačke kultne rock-mašinerije SMAK. Dok uvodna i kao najavni singl prethodno izdvojena pjesma "Panika" ima masivni elektronski 'groove' i vrlo dinamični dubstep-beat. Kao kontrast progresivnim elementima nekoliko pjesmama su urađene u old school šemi. Ali i tu su oni klasični hip hop ritmovi i scratchevi ukombinirani s gitarskim solažama kao u pjesmi "Šta će reć". Ili atmosferična "Šuldigung Sabine", koja po svom retro-stilu podsjeća na legendarni Tupacov album "All eyez on me" iz 1996. godine.



Možda zato i što je ovaj album nastao preko interneta. Dopiskom između Ede i brojnih također kvalitetnih producenata poput Kooladea, Dasha, Billya i DJ Goceta. Od kojih je rukopis od Billya najjači i najopširniji. Sličnost sa zvukom kakav je prevladavao na albumu "Stig'o ćumur" je nezaobilazna. Ali "Štrajk mozga" nije u tolikoj mjeri prenatrpan kao što je to bio spomenuti iz 2006. godine. Također je broj pjesama manji nego obično. Svega njih jedanaest s jednim introm. Ipak je i u njemu uspio ostvariti brojne suradnje sa svojim kolegama reperima Frenkijem, Marchellom, Kandžijom i Aleksandrom Antićem, pa čak i s Arsenom Dedićem ili Željkom Pervanom u tragično humorističnoj "Diši".

Međutim, najjači adut Ede Maajke su bili i ostali njegovi tekstovi. Rime, pored kojih radovi nekih drugih 'nadobudnih ali ne i budnih' (Aleksandar Stojković) takozvanih repera izgledaju tek kao pisarije u dnevnicima nekakvih introvertiranih djevojčica. Bespoštedno bombardiranje poslijeratnog balkanskog (ne)stanja. Ukazivanje na primitivizam, krkanluk. Površnost? Ne! Autentičnost i originalnost? O da! Raskomadavanje nacionalizma, mediokriteta. Raskrinkavanje neukih ali pohlepnih politikanata, ex-ratnih profitera i mafijaša (danas 'uglednih' biznismena). Edo Maajka je uvijek bio čovjek iz naroda. Jedan od nas. Prizeman i prirodan. Ali s bogatim rječnikom i zdravim ljudskim razumom. S vrlo izraženim osjećajem za užasno socijalno stanje i sveprisutnu nepravdu. To je oduvijek bio njegov najveći kapital. A upravo to još jednom dokazuje i s ovim novim albumom.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 29/04/2012