Srijeda i minus 15 vani je odlična prilika bila za razbijanje kolotečine i zagrijavanje uz fantastične Moon Invaderse. Ekipa iz Attack-a je i ovu srijedu kao i prošlu učinila posebnom samim dovođenjem jednog od najboljih ako ne i najzvučnijeg imena današnje ska i rocksteady scene. Skupina od devet glazbenika predvođena osnivačima benda Matthew Andrews- vokal i Nicolas Leonard - bubnjevi, baziranim u Belgiji na svojoj regionalnoj turneji promoviraju svoj zadnji uradak pod nazivom ''The Fine Line'' te ujedno slave desetu obljetnicu postojanja. Iza sebe imaju svoja četiri hvaljena dugosvirajuća studijska albuma, jedan live iz AB kluba, te albume koji su nastali kao plodovi suradnje sa Doreen Shafer - Groovin' With The Moon Invaders te odličan ''Hot Blood Cold Weather'' koji su napravili lapo-lapo sa ''braćom po 'ziki'' Caroloregians kao i i ''split single'' koji mu je predhodio 2007., a prije svega su se pojavili sa EP-om ''First Wave''. Zavidna diskografija za deset godina postojana, ali i nije jer kad ih čujete uživo sve vam bude jasnije. Za zagrijavanje su bili zaduženi Eve & The Evils koje nažalost nisam čuo osim posljednje dvije stvari s kojima su se oprostili od zahvalne publike pa vjerujem da su bili dobri. Pored njih većina publike koje s obzirom na vremenske okolnosti je bilo u podnošljivom broju se grijala raznim bočicama, unučićima i ostalim alkoholnim proizvodima kućne radinosti da bi se kasnije hladili, kad je atmosfera uzevrela, 'ladnim pivama. Šarenoliko je izgledala ta publika iako su Skinsi prevladavali i to uglavnom oni ''tradicionalni'' kao u Londonu u krajem 60-ih i početkom 70-ih, te za vrijeme svirke jako veseli i rasplesani, a kako i ne bi bili! Malo tko je mogao ravnodušno stajati na ska, rockstedy, r'n'b, reggae milozvucima koji su ispunjavali prostor Medike u zadnjim satima te promrzle srijede.

Setlista je kao i publika bila išarana ali se bazirala uglavnom na zadnji album.

Koncert je nešto iza 23 sata započeo sa već tradicionalnim ''openerom'' sa spomenutog albuma ''Hot Blood Cold Weather'' pod imenom ''I Believe''. S optimističnim početkom i ''ja mogu, ja hoću'' motom su se prebacili na nove uratke sa ''The Fine Lines'' albuma kroz ''Just A Po' Boy'', ''Pick Up Pieces'' te ''Different Strokes For Different Folks'' koje su baš pasale nastaloj situaciji u klubu.
Nakon uspješnog početka i predstavljanja zagrebačkoj publici su istu podsjetili na svoje malo starije ali jednako dobre albume ''Movin'n'Groovin''' i kolaboracijski ''Hot Blood...'' sa zvukom koji odiše duhom New Orleansa kroz pjesme ''Right On'', ''Rebel With Wallet'', ''All I Have To Do Is Dream'' i velikim hitom ''Rockin' Chair'' da bi se opet vatili na novu ''Bet Your Bottom Dollar''. Skupina iskusnih muzičara koja ima taj feeling i komunikaciju sa publikom kroz cijeli nastup je zvučala jako kompaktno i uigrano da se i manje greške, ako ih je i bilo nisu mogle zamjetiti. Odlična ritam sekcija bubanj, bas i gitara podpomognuti klavijaturama su održavali plesni ritam i davali puhačima prostora da pokažu svoja umijeća na trubi, saxu i trombonu a zavidan kapacitet pluća koriste i za prateće vokale što je veliki plus u slučaju live svirke, posebno kad sviraju tu vrstu muzike. Atmosfera je u klubu već bila dosta vruća dok su nas Moon Invaders podsjetili na neke svoje ''vječne'' stvari sa prijašnjih albuma ''Breakin' Free'' i ''Moon Invaders'' i uskladili ih sa novim ''The Fine Line'' kroz ''Consciousness'', ''Love Come Easy'', ''Lude'', ''Why?'', ''Got A Love'' , otkačenu ''Big Bamboo'' i specifičnu ''Creole Crime'' sa ''Hot Blood......'' koja ih najbolje i predstavlja po mojoj procjeni. Kroz bogatu setlistu koja je zagrijala sve prisutne plesnim ska ritmovima su priveli koncert kraju i počastili sve prisutne vrhunskom ''Blow, Blow, Blow'' koja je posvećena uraganu Katrina koji je ne tako davno umalo izbrisao New Orleans sa mape, grad koji je svojom ''Dušom'' (soul) neiscrpna inspiracija mnogim muzičarima pa tako i Moon Invaders-ima od kojih neki i vuku korijene iz istoga. Tako je i njihova ''Congo Square'' posvećena specifičnom francuskom dijelu New Orleansa ali je nisam čuo kao ni ponajveći hit ''Can't Keep A Good Man Down'', koje su možda odsvirane u mojoj osobnoj pauzi.

Pored ''Blow Blow Blow'' su na kraju ili bisu, ako to tako možemo nazvati jer se muzičari ne skidaju sa bine, odsvirali još novu ''Stu Ungar'' i zaključili svoj vrlo dobar nastup sa ''Natchez Street'' kao i većina pjesama posvećena jednoj ulici velikog i neuništivog New Orleansa. 504 ili 70130, pozivni i poštanski broj istoga grada čija ''duša'' je ispunila prostor Attack-a kroz instrumente fantastičnih Moon Invadersa koji su rasplesali i one najteže (poput mene) a skoro dvosatni nastup te magične muzike je nažalost priveden kraju kao i druženje sa odlično rapoloženim akterima večeri unatoč dubokim minusima vani. Još jedan odličan koncert u sredini tjedna pod organizacijskom palicom Attack-a, koji je vrijedio probijanja kroz led i uspješno predstavljanje Moon Invaders-a hrvatskoj publici koji su sutradan posjetili Rijeku je iskustvo više koje je ''neprocjenjivo''. New Orleans soul i R&B kao jamajski ska ritmovi i funky reggae kojima sam se napunio me održalo živim na minus 18! koji me čekao van kluba.

sensimillax // 12/02/2012

> vidi sve fotke // see all photos