"Piše se leto" je "koncert sa najdužom tradicijom u Mariboru", kako ponosno ističu organizatori. Dobro tajmiran na kraj ljetnog polugodišta, on je često bio na neki način neslužbeni party s ciljem zaključenja još jedne naporne školske godine. Sudeći po brojnoj mlađahnoj populaciji, to je ostalo tako i danas. Ono što se pak ove godine je promijenilo, je program tog koncerta (odnosno mogli bismo reći malog festivala) koji je dolje potpisanu, privukao prvi puta nakon njene srednje škole, od koje prošlo više od desetljeća. A sudeći po reakcijama publike i odličnoj atmosferi u publici, te poprilično starijih faca u istoj,čija priča sa Piše se leto je slična mojoj, nisam bila jedina koja je bila zadovoljna izborom aktualnih bendova iz Slovenije ali i regije, za razliku od prošlih godina koje su nudile ili samo slovenske bendove, ili začinjene Bajagom, Ribljom čorbom i sličnima. Ništa protiv njih, ali nije to moj "cup of tea".

Po plakatima i ostalim materijalima, prvi bend večeri su trebali biti Tekochee Kru. Kasnije je javljeno (vjerojatno so plakati već otišli u štampu), da će tu ulogu preuzeti MKEJ alias Marko Kocjan, "najvitalniji" član tog reperskog kolektiva. Tko je u stvari nastupio, nismo uspjeli sami provjeriti jer je naša ekipa zakasnila na sam početak (jbg, nismo više u srednjoj školi, a petak je radni dan), no odmah pohvaljujemo činjenicu da se očito počelo na vrijeme. Ali zato dolazimo na nastup srpskih S.A.R.S. - iznenađujuće velik odaziv publike za jedan relativno mladi, ali vrlo kvalitetni bend, čiju glazba se opisuje kao mišung popa, rocka, reggaea hip-hopa i bluesa s elementima tradicionalnog srbskog folka. Sveže Amputirana Ruka Satriania, iliti kraće S.A.R.S., su svoju minutažu iskoristili na najbolji mogući način, predstavivši nam songove sa svoja oba albuma. Naravno, najveći njihov hit, a inače i njihova prva ikad objavljena stvar, "Buđav Lebac", koji je mudro ostavljen za kraj nastupa, je doživio najveće ovacije. Nakon njih relativno iznenađenje u programu - naime, nekako smo očekivali da će Elvis Jackson i Dubioza kolektiv biti zadnji bendovi večeri, pa smo tako procesom eliminacije došli do toga da bi sada trebali biti Happy Ol'McWeasel. Ipak, ovi domaći Irci su neočekivano ostavljeni za kraj koncerta, što obzirom na glazbu koji momci izvode (nešto kasnije o tome), i nije bila uopće loša ideja, ali je dovela do toga da je nakon Dubioze velika većina ljudi napustila Lednu dvoranu, vjerojatno vjerujući da je svirke kraj. Što se vrlo jednostavno moglo izbjeći postavljanjem programa na ulazu u dvoranu, vrtenjem programa na screenu na pozornici (između bendova, dok se štimala oprema za ovaj slijedeći, u masi reklama koje smo gledali čekajući), ili pak postavljanjem web sajta s informacijama o ovom događaju (nije li već vrijeme da "koncert sa najdužom tradicijom u Mariboru" dobije svoj sajt?). Bilo kako bilo, slijedeći su na redu bili Buda, Berto, Slavc i Soki, poznatiji pod imenom Elvis Jackson. Domaća ska atrakcija koja prelazi okvire toga žanra, a i svoje domovine, uz pjevača Budu koji svojim pozitivnim cirkusantskim atrakcijama diže atmosferu koncerta u neslućene visine i koji se nakon svih tih godina provedenih na pozornicama nije promijenio nimalo (to je kompliment!), su još jednom pokazali zašto su tako dragi gosti europskih klubova i festivala. Iako iza sebe imaju samo četiri albuma (prvi je izašao daleke 1999.), naramak hitova koji isti sadrže je bio odlično jezgro njihova koncertna nastupa kojeg, koliko god izlizano zvučalo, je rijetko koga ostavio ravnodušnim. Od plivajućih rekvizita i konfeta, preko skakanje u foto pit i pozdravljanja s publikom (što će kasnije nekoliko puta ponoviti i Almir iz Dubioze), dijeljenje cuga i EJ branded rizli publici, Budinog skakanja po cijeloj pozornici, uz sviranje trube i večeras nešto manje bongosa, te obaveznog stoja na glavi, ovaj show se jednostavno mora doživjeti uživo, pa barem jednom u životu. Momci su ovu večer (opet) bili sjajni, to je jednostavno show isfuran do perfekcionizma, ali ne na onaj komercijaliziran i "svaki koncert na turneji nam je jednak onom prijašnjem" način na kakve smo navikli od velikih svjetskih bendova. Već sutra ćemo ih imati priliku vidjeti na INmusic festivalu tako da ovo shvatite kao poziv da sami provjerite o kakvoj se to energiji radi uživo. A još jedan bend kojeg ćete moći provjeriti uživo na INmusicu su Dubioza kolektiv, drugog dana festivala. No, sličnosti sa EJ time ne prestaju - DK su također sinonim za odličnu zabavu, također bend koji uživo pruža nevjerojatnu Energiju, uz to što također svoju popularnost šire puno dalje od granice svoje države. U malo promijenjenom sastavu (falio je perkusionist Orhan, a dodan je novi saksofonist), ova našim čitateljima itekako znana bosanska skupina je podigla ionako visoku temperaturu u Lednoj dvorani (pridjev ledena je tu večer ostao samo iznad ulazu dvorane) za još koji stupanj. Adis i Almir, MCjevi i majstori svojega zanata, uz podršku ostatka uigrane ekipe (koji su i ovo ljeto koncertno izuzetno aktivni) su nas proveli svojom diskografijom, od one engleske, do one, meni draže, bosanske. Hitovi poput "Walter", "Vlast i Policija", "Recesija" ili "Šuti i trpi" su već maltene svima znani, što je potvrdila i reakcija publike. Momci su izveli i "Euro Song" kojim najavljuju novi album "Wild Wild East", na kojem se vraćaju engleskom jeziku jer bi trebao biti objavljen za američku izdavačku kuću. Završivši svoj nastup sa "Balkan Funk", Dubioza je još jednom pokazala zašto su možda najbolji živi bend u regiji - mariborska publika im je u svakom slučaju dala 12 eurovizijskih bodova, i to potpuno zasluženo. I za kraj, nakon što je nažalost dobar dio posjetitelja napustio dvoranu, pozornicu su preuzeli domaći Happy Ol'McWeasel. Šteta, jer je njihova verzija irskog folk punka izuzetna plesna i zabavna, u što su se uvjerili oni koji su ostali. Kao i na nedavnom nastupu u Zagrebu, kada su svirali kao predgrupa Misfitsima (lude li kombinacije!) McLasice su svojim obradama znanih irskih melosa, uz neumorno skakanje po cijeloj pozornici svih članova benda (ok, osim bubnjara, ali to mu se zbog instrumenta oprašta), nam uspjeli izvući i zadnje atome energije iz naših umornih tijela i tako sjajno završili ovu večer. Ako ste željni dobre zabave na irski način, a bendovi poput Dubliners, The Pogues ili Flogging Molly vam spadaju u vrlo drage, imajte ove momke na oku. Ako ste pak šef kakvog kluba ili festivala, pozovite ih, ako ne prije, onda za St. Patrick - zabava je zagarantirana! Sve u svemu, uz spomenuti kiks s rasporedom programa, odnosno točnije, neobjavljivanjem istoga, još jedna stvar nas je poprilično zasmetala - samo jedan ulaz/izlaz na parter i isto tako na tribinu, je naravno stvarao ogromne gužve, zalijevanje pivima i sličnim ljepljivim tekućinama, te slične "vesele" dogodovštine u svakoj pauzi između bendova kada je publika željela doći do malo svježeg zraka ili pak nikotinskog fiksa. Obzirom da dvorana nema samo taj ulaz, moglo se to riješiti i drugačije…

Ipak, spomenute nedostatke na stranu, moram reći da je moje prvo "Piše se leto" nakon dugog niza godina ostavilo odličan utisak, prvenstveno sa sjajnim Elvisima i Dubiozom. Obzirom da već slijedećeg petka Maribor očekuje Festival Lent, možemo sa pravom zaključiti da je ovogodišnji Piše se leto bio odličan uvod u glazbeno ispunjen početak ljeta u Mariboru.

špela // 20/06/2011

> vidi sve fotke // see all photos