Ovaj beogradski sedmeročlani sastav s neobičnim nazivom Sveže amputirana ruka Satrianija ili kraće S.A.R.S. je priča za sebe. Svoju današnju popularnost najviše zahvaljuju pjesmi "Buđav lebac" iz 2007. godine i koja ih je od potpune nepoznanice katapultirala u regionalno poznati akt s preko 170 uspješno odrađenih koncerata i već trećim izdanjem, a njihov album "Perspektiva" iz 2011. je kao free download izdanje preuzet u rekordnom broju. Ovi Beograđani su poznati po svojim nerijetko humorističnim, sarkastičnim i društveno kritičkim tekstovima, kao i s miješanjem raznih muzičkih stilova, a tu su praksu nastavili i sa svojim novim albumom "Kuča časti". S najavnim singlovima za ovaj novi uradak pojavili su se i neki kritički glasovi, koji su im spočitavali zaokret od dosadašnjeg zvuka. Na novom albumu i jeste dijelom više distorzije i melodičnosti, a manje reggae-a i popa. Manje digitalnog a više instrumentalnog. Dobar primjer za to su punk rock stvari "Mitohondrije" i "Zimski san", te ritmični rock'n'roll u "Malo mi je falilo". Objašnjenje početnog iznenađenja je to što njihova publika većinom ne dolazi iz toga miljea, već se sastoji iz konzumenata lakših nota.

Ali to je samo jedna strana novog albuma, u "Mir u svetu" i "Ti, ti, ti" isporučuju za njih već karakteristični plesni ska/folk, na kojima im gostuju Dialup Lama iz Bolesnih štenadi i Shamso69 iz Brkova. Kao i reggae komad "Lud", koja je na tragu "Buđavog lebca". Njuh za radiofonične pjesme su zadržali, stoga neće iznenaditi ako i ovaj album naiđe na pozitivan prijem kod šire, ali ukusom ne baš i zahtjevne publike. Mediokritet je oduvijek bio dio S.A.R.S.-a, kojega niveliraju tako što se predstavljaju kao da ni oni sami sebe ne uzimaju za ozbiljno. U njihovim materijalima se mogu pronaći mnogi, ali ne i oni sami. Njihove pjesme, pa tako i ove na novom albumu, su publiko-centrične i govore o onome što slušatelji žele ili očekuju da čuju. Pri tome, mora se priznati, rade odličan posao i perfektna su pop mašina za konfekcijske hitove. Bilo da je riječ o himni za (ne)radničku internacionalu kao što je "Mir u svetu", otuđenom homo interneticusu u "Zimski san" ili pak pjesme ljubavne tematike kao što su "Ti, ti, ti", "Bojana" i "Lutka". Svoje baratanje s brojnim žanrovima u novom uratku odveli su na još jedan stupanj više i pjesme su im stilski međusobno dosta različite, što je također i znak za bend koji nema istančan vlastiti identitet. Raznovrsnost prerađenih utjecaja do sada im je najveća, a tekstovi najzreliji u kojima prikazuju aktualni state of mind mlađe populacije, ali s time i prekrivaju svoju skladateljsku prosječnost. Kao što to rade i sudjelovanjem brojnih gostiju kao što su, pored gore već spomenutih i crnogorski hip hoperi Who See u "Bojana" i Sale iz T.B.F.-a u "Malo mi je falilo". Za njihove fanove možda i najveće iznenađenje donosi posljednji dio albuma u romantičnoj baladi "Lutka" s pompoznim gudačkim i puhačkim dionicama, te psihodelično melankoličnim završnim komadom "Praštaj". Ovi Beograđani bez sumnje sve više odrastaju i sve su vještiji, ali su u osnovi i dalje sinonim za nezahtjevne i jednokratne hitiće s kojma pokušavaju ponoviti uspjeh "Buđavog lebca". Ali utješna je možda i činjenica da svaka država, ili ako hoćete regija imaju svoje S.A.R.S.-e.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 11/04/2013