Nakon prva dva na engleskom, pa dva na materinjem bosanskom, kojima su stekli kultni status u regiji bivše federacije, petim albumom Dubioza se vraća engleskom jeziku, ovaj put iskreno se nadam da u svrhu definitivnog proboja na globalno tržište. Istina je da su rasturili pozornice mnogih respektabilnih europskih festivala i klubova, kao što je i istina da je došlo vrijeme da uzmu svoj dio kolača i slave koja im, ruku na srce, zasluženo pripada.

Kao i do sad izvorni bosanski melos je nezaobilazan i vješto sempliran u prepoznatljivu mješavinu hip-hoperskih i jamaica-style vokala, žestokih gitara i reggae/dub bas linija, ponegdje kao dominantna nit vodilja koja nosi ugođaj . U sveopćoj euforiji koju je u zapadnoeuropskim zemljama izazvala 'balkan beat' glazba izvjestan se broj raznih izvođača odasvud 'prikrpao' nanjušivši hype i priliku da kasiraju koji dinar na svoj konto. Kad se svog autohtonog i izvornog zvuka prihvate bendovi kao što su Kultur Shock i Dubioza Kolektiv, to rezultira daleko originalnijom i iskrenijom izvedbom, iako to nije otkrivanje tople vode i sličan recept već su plasirali Asian Dub Foundation. Specifični bosanski humor, uz narodnjak, sigurno je najveći i nedovoljno valoriziran izvozni produkt naših susjeda, pa U.S.A. započinje kao zafrkantska tužaljka u stilu Borata ( I am from Bosnia, take me to America / I realy want to see Statue of Liberty / I can no longer wait, take me to United States / take me to Golden Gate, I will asimilate), o odlasku u obećanu zemlju, razočaranju njezinim moralnim vrijednostima i želji o povratku na rodnu grudu. 'Auf Widersehen miss Merkel, you are not my friend, when I tell you merhaba, you don't understand' urnebesni je početak Eurosonga, uz poruku 'I'm sick of being european just on Eurosong'. Čitava zavrzlama, apsurdnosti i kontradiktornosti života u Bosni i Hercegovini, od političkog do ekonomskog stanja, nepresušno je vrelo tema, a Dubioza osim što je uvijek ukazivala na tu nezavidnu situaciju uvijek bila spremna montypythonovski nasmijati se na svoj i na račun ljudske gluposti. Udri brigu na veselje.



Da nisu ostali imuni na dubstep produkciju bilo je jasno na bonus disku remixeva prošlog albuma, pa se poneki wobble provlači i novim pjesmama. Jedina mi je zamjerka nepotrebno ponovo snimljena 'Balkan funk' (Marko Marković na vokalu, umijesto perkusionista Ohe koji više nije u bendu), koja je koncertni favorit, a i sam Fatboy Slim uvrstio ju je u svoj set.

Iz Skirlibaba studija, u izdanju Koolarow records, stiže još jedan odličan album u nizu, a tko zna koliko im je dugačak neprekinuti niz koncerata. Gledao sam ih u svim postavama, od klubskih do festivalskih nastupa i savršeno funkcioniraju u svim uvjetima. Nezaboravno je iskustvo prošlogodišnjeg varaždinskog Špancirfesta i 20.000 ljudi koje nije moglo rastjerati olujno nevrijeme, vjetar i kiša, a nakon ovogodišnjeg nastupa Asian Dub Foundationa na istom terenu, bez oklijevanja dajem glas susjedima. Bosnia and Herzegovina, twelve points! Navikli su nas na visoke standarde svoje izvedbe uživo, pa i njima i nama želimo da to potraje još neko vrijeme. Prilipapapa!

emixxl // 22/09/2011