Četvrti po redu album bend je odlučio podjeliti 'džabe - za raju', opcijom besplatnog downloada s www.dubioza.org i u vrlo kratkom roku 30.000 albuma je na taj način našlo put do fanova, od kojih ga većina ionako nema namjeru kupiti u doba globalnog piratstva, redovno izdanje pojavit će se 12.5. u izdanju Menarta, s bonus DVD-om i remixevima, a šuška se i o verziji na engleskom jeziku i agresivnijem proboju na svjetsko tržište…

Težak mi je zadatak pisati objektivno o albumu benda s kojim sam u prijateljskim odnosima, ali, hvatam se u koštac s nezahvalnim zadatkom. Već po izlasku prvog albuma Sandi Maver skrenuo mi je pažnju na njih, pa sam sa zanimanjem pratio rad i razvojni put i gledao nastupe na velikim pozornicama i u klubskim ambijentima. Trećim dugosvirajućim uratkom Firma ilegal pridobili su i širu publiku, čemu je prvenstveno zaslužan prelazak na bosansko-hercegovački jezik i jake pjesme koje su svojim porukama lakše doprle do obožavatelja, pa su prokrstarili pozornicama diljem starog kontinenta i dobar dio njih rasprodali, a ostali su u međuvremenu i bez Adise, ženskog vokala. Nakon žestokih političkih poruka i stavova 'Fime ilegal' i ukazivanja na nepravde s kojima se lako poistovjeti svatko s prostora bivše federacije, kojim su samo zagrebli bit problematike, novi album, donosi još dublju poruku , da je '5 do 12', da vremena skoro da više i nema, veći gnjev, bijes i želju da se stvari napokon pokrenu na bolje. Susjedna Bosna i Hercegovina osim krize, nezaposlenosti, prezaduženosti kreditima, borbe s korupcijom, nepotizmom i pretvorbenim krađama ima i veliki teret proteklog rata (za kojeg - nitko nije kriv) i suživota triju entiteta nakon njega. Dubioza svojim britkim tekstovima osim što upire prstom na svu veličinu ljudske gluposti ('molite se vi i dalje svak za svoju vjeru, nije bitno imate li šta u frižideru') ipak ne poziva na nerede i nasilje, nego - na izbore. Pitanje je samo neće li se nakon loših političara pojaviti još gori, ali uz super heroja - nezaobilaznog Waltera koji brani Sarajevo, budućnost i nije tako crna kakvom se čini. Jedna od konstanti benda uz bosanski humor, nezaobilazne harmonike i etno elemente (ma, narodnjak, brate) su i 'ganja friendly' pjesme kojih ima na svakom albumu i koje su koncertni favoriti, pa ih se može naći i na '5 do 12', a album zatvara duhovita balkanska obrada Fatboy Slimovog fank soul bradera. Stilski se bend pronašao unutar kompaktnog složenca reggae-ska-dub-rock-sevdah-hip-hopa u kojem odlično funkcionira. S prva tri albuma imao sam utisak da svakim idu korak naprijed, dok mi se sad čini da su napravili korak u mjestu, a ako taj korak znači da će utvrditi svoj položaj i zadržati svoj gotovo kultni status - to ipak nije mala stvar.



Sad kad sam se rješio službenog djela, ispričati ću anegdotu s njihovog (naravno rasprodanog) gostovanja u Čakovcu. Kako se igrala jedna od ključnih utakmica za kvalifikacije na nogometno prvenstvo, tražili smo gradom neki kafić u kojem postoji opcija gledanja prijenosa BiH repke (nismo je našli, pa su se vatreni navijači zadovoljili prijenosom preko neta u lošoj rezoluciji). U autu je među silnim folderima s mp3cama bio i jedan s Plavim orkestrom i od srca smo se nasmijali i prisjetili 'Fa-fa-fašista nemoj biti ti' i koja je, naravno, odabrana kao intro u njihov nastup te večeri. Ugodno sam se iznenadio kad sam čuo najavni singl i gostovanje Saše Lošića u 'Vidi-vidi-vidi'. Nogometaši BiH se, kao ni naši, nisu plasirali, ali dobra je stvar što Bosna i Hercegovina napokon nakon osamdesetih i novog primitivizma ima jedan jak i velik bend. Dečki, čekamo vas najesen, a 7.5. slušajte DK live na Radiju 101.

emixxl // 27/04/2010