U četvrtak su u svježe preuređenoj Tvornici nastupili kultni Mercury Rev, u cijelosti svirajući pjesme sa svog najhvaljenijeg albuma Deserter's Songs. Taj album, koji je ujedno značio i prekretnicu u njihovoj karijeri, bio im je četvrti po redu, NME, Mojo i mnogi drugi časopisi proglasili su ga te 1998. albumom godine, no on i danas besprijekorno zadržava svoju originalnost i svježinu. Ovo je bio koncert kojeg smo dugo i strpljivo čekali, ali svakako se isplatilo, i jedan od onih radi kojih se jave leptirići u utrobi dok iščekujemo da se upale svjetla na pozornici i začuju prvi taktovi. Ni promjena lokacije iz kina SC u Tvornicu nije nikome omela uživanje, čak se na kraju pokazala prikladnijom jer bi ovakav glazbeni doživljaj bila prava muka provesti mirno sjedeći. Od samog početka s Holes je od prvih redova nadalje vladala prilično euforična atmosfera a Mercury Rev uspjeli su s lakoćom ne samo oživjeti svoje klasike već i uklopiti nove elemente u obliku raskošnih instrumentalnih prijelaza i improvizacija. Baš kao čarobnjak Merlin, koji je trampio tajnu za pjesmu, Jonathan Donahue poveo nas je na putovanje na kojem čas lebdimo sanjivim i bajkovitim proplancima kao posuti vilinjom prašinom, no već u drugom upadamo u vrtlog gromoglasne tutnjave, da bismo na kraju izronili ne sasvim isti. Postignuta je savršena ravnoteža između trenutaka u kojima dominira Donahueov nježni vokal praćen halovitim zvucima muzičke pile, klavijatura, činela i zvončića, i onih u kojima se zaglušujućom silinom sva petorica savršeno usklađenih glazbenika međusobno nadglasavaju na dvoje klavijatura, dvije električne gitare i s fantastičnim Jeffom Marcelom na bubnjevima. Od bezbrižnosti uskakanja na vlak u Hudson Line do putovanja prebrzom cestom bez povratka u hitu Goddess on a Highway do mahanja za kraj s Delta Sun Bottleneck Stomp, nakon svih jedanaest pjesama, bis je završio kako i priliči, s podjednako krhkom i grandiozno orkestralnom The Dark is Rising i s uzavrelim osjetilima u Senses on Fire. Pjesme s Deserter's Songs vjerojatno su očaravajuće i uzbudljivo zvučale kada su prvi puta izvođene prije trinaest godina, kao što i danas zvuče neodoljivo, a sigurno će i nastaviti jednako dobro podnositi godine i tako intrigantno zvučati barem za idućih trinaest, što može poći za rukom samo pjesmama koje su izvan vremena, baš kao i Merlin. A to je već dovoljan razlog za slavlje i potpuno opravdava izvođenje ovog velikog albuma u cijelosti na jednom od najboljih koncerata ove godine.

andrea // 16/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos