Petak 13i, dan kad svi očekujemo da će se nešto loše dogoditi, polako se primicao kraju, Jonathan Donahue i društvo epski su završavali svoj koncert u zagrebačkoj Laubi, dok se u 1400 km udaljenom Parizu odigravala prava drama, koja je potresla cijeli normalan svijet. Parižani i ostali koji su te večeri došli pogledati koncert Eagles of Death Metal, nisu bili te sreće, kao mi u Laubi i na ostalim koncertnim prizorištima te večeri. Ne ponovilo se, pa makar bio taj nesretni datum.

U Laubi je, te večeri, trećoj za redom bio koncertni program, i kao što kažu očevici, najlošije posjećen. No, to ne znači da je bio i najlošiji programom. Nešto malo poslije zakazanih 21 h, na ogroman stejdž izašla je sićušna Nicole Atkins s elaktričnom gitarom, odjevena u simpatičnu halju, kakvu bi nosile one princeze iz bajki, da danas postoje. Nadao sam se da će joj se ipak pridružiti bend te večeri, jer njeni albumi zvuče sasvim OK u studijskom bendovskom izdanju. Tome na žalost nije bilo tako, pa nam se Nicole predstavila u kantautorskom izdanju, što bi bilo i simpatično i vjerojatno sasvim solidno, da je prostor bio manji i prilagođeniji takvom izričaju. Ne mogu reći da se ona nije trudila animirati tu malobrojnu publiku koja ju je došla podržati, čak je pokušala i da pjevamo s njom jednu pjesmu. Čak je i odsvirala jednu pjesmu koju, navodno, nikad nije svirala, no to sigurno nije bilo zato jer smo "najbolja publika na svijetu", nego zato jer je tu našla shodno pred ne zahtjevnom publikom, vježbati malo neke nove pjesme. Nicole ima dobar glas. Ima i "catchy" pjesme, ali ovo jednostavno nije bila večer namijenjena njoj. Nakon koncerta sišla je do merch štanda, popričala malo s malobrojnima koji su joj prišli i povukla se u "bekstejdž".

E sad, mnogi se pitate zašto baš nju Mercury Rev vode sa sobom na turneju. E pa, zato jer je otpjevala dobar dio bekvokala na njihovom novom albumu "The Light in You". Pitanje ostaje zašto im se nije kasnije pridružila na stejdžu i otpjevala barem nešto, pogotovo onaj dio u Are You Ready?, no taj odgovor nećemo saznati. U potpunom mraku praćeni uvodnim instrumentalom u Queen of Swans, jedan po jedan petoro članova benda Mercury Rev popelo se na stejdž prilagođen njima, s odličnom svjetlosnom scenografijom i započeli simfonijsku šetnju bližom i daljom poviješću benda. Dosadašnji dio turneje baziran je na pjesmama s novog albuma i albuma "Deserter's Song", s manjim izletima prema ostatku diskografije. Tako je bilo i večeras. Queen of Swans i The Funny Bird pokazale su se kao moćan uvod u koncert, pogotovo bubnjarski dio u prvoj pjesmi, uz koju je Jonathan izvodio svoj čudan "labudski" ples, koji očito vježba i usavršava iz koncerta u koncert. Sljedeći dvojac Autumn's in the Air i Endlessly, samo su nas odveli još dalje u maštarije uz ljepotu i savršenost Jonathanovog vokala i Grasshopperove gitare, te izvrsne ritam sekcije i orkestracija koje izlaze iz sintova u pozadini stejdža. Lagani vrhunac svirke bio je uz najstariju te večeri, Frittering, na kojoj je i Jonathan uzeo gitaru u ruke, i na kojoj su pokazali da osim savršenog zvuka, mogu odsvirati i savršenu buku u kojoj je sve na svome mjestu i uz koju se osjećate zadovoljno. I dok sam se oporavljao od pozitivnog šoka, šokirali su me još jednom, opet pozitivno. Are You Ready?, ponajbolja pjesma s novog albuma, uživo zvuči još bolje, stoga je prava šteta da su bekvokali na refrenu pušteni s matrice, a nisu otpjevani uživo. Na žalost, s tom je pjesmom uslijedio i pad u kvaliteti koncerta, jer You're My Queen i Diamonds, nisu uspjele održati ovaj visoki tempo benda. Nekako u to vrijeme se počeo pojavljivati i problem klavijaturiste koji je sve češće i potpuno nepotrebno posezao za flautom. Time je skoro naškodio i odličnim Central Park East i Holes, čime je zaprijetio da se muzika Mercury Reva pretvori u parodiju Jethro Tull-a. Srećom, nakon Tides of the Moon, koja je bila za umrijeti od dosade, za zatvaranje oficijelnog dijela koncerta predstavili su nam Opus 40, koja ih je, a i mene, uspjela vratiti na dio koncerta na kojem su zvučali svjesno svojih kvaliteta, što im je dalo kredit da se vrate na bis. A bis je bio, po očekivanju simfonija sastavljena od zvukova pjesama Goddess on a Hihway i the Dark is Rising uz potpuno zasluženi trijumfalni finale. Kao rezime, treći nastup u Zagrebu, Mercury Rev vjerojatno nije i najbolji, imao je svojih uspona i padova, no ostat će upamćen, ako po ničem drugom, onda po upečatljivom Jonathanovom scenskom nastupu. Ono zbog čega sam se ja tamo pojavio, a to su stare pjesme, pale su u drugi plan, zbog novih koje ova postava moćno i uigrano uživo interpretira.

pedja // 14/11/2015

> vidi sve fotke // see all photos