Bilo je lijepo sinoć ispuhati se od tih prosvjeda po ulicama i isključiti malo mozak na ovom koncertu. Prvo je nastupila Vlasta Popić, mladi varaždinski band koji neosporno ima potencijal, entuzijazam ali sinoć ih nije baš pomazila sreća. Naime gitaristu je pukla žica a to mu se dogodilo i na probi pa je od Borisa iz Repetitora posudio gitaru. No dok se ovaj mladac naštimavao na pojačalo većina ekipe nije imala strpljenja za to pa je rađe izašla vani na zrak,cigaretu i pivu razgovora.

No ipak smo se nakon nekog vremena vratili unutra i dali im šansu, poslušali ih i stvarno bi bio nepošten ako im odrekao talent i energiju koju posjeduju. Bubnjarka je ipak najjača karika u bandu. Zadnja stvar koju su odsvirali i koja je digla atmosferu je bila od Šarla "Niko kao ja" i izmamila je osmijeh i pljesak od većine u dvorani.

A onda nakon kratke stanke popeše se na stage trojac zbog kojeg smo i došli sinoć tamo svi. I odmah na prve zvukove osjetila se drastična razlika u kvaliteti ova dva banda. I zbilja kako su ove pjesme Repetitora u nekih sat i pol njihove svirke odmicale jedna za drugom i kako su publici isporučili nezamislivu količinu energije postajao sam sve svjesniji težine ovog banda i našu internu zajebanciju da su oni srpski Sonic Youth. Ako ovako nastave neće se posramit svirat s njima negdje na nekom festivalu rame uz rame. Ma, doista mogu oni to već i sad. Otprašili su sve pjesme sa svog prvog, i zasad jedinog albuma, a nakon bisa prezentirali i par novih zasad neobjavljenih songova. Neću vas lagati ako kažem da sam sinoć bio osupnut energijom troje ljudi sa bine, gitarom nevjerojatnih distorzija i rifova, fenomenalnom djevojkom na bubnjevima i curom na basu koji je karikiram veći od nje al kojeg je ona sinoć naprosto sažvakala! Kako cura svira bas da sam friendovima odmah na početku svirke i barem još deset puta u zajebanciji rekao : zaljubio sam se u basisticu, ovo je fantastično! I te pjesme pune gnjeva zbog ove alijenirane svakodnevice i njih troje koji su se tako iskreno i neiskvareno sinoć doslovce predali publici a bome i ona njima u jednom fenomenalnom uvjetno rečeno "malom" koncertu .

Ovaj post punk, noise band će definitivno tek pričati svoje sirove, buntovne priče diljem svijeta jer je pred njima puno toga velikoga ! Nakon što su se skinuli sa stagea a publika je frenetično tražila još malo te energije koju su im i dali . Taj njihov ritam koji melje, čovjeka naprosto tjera na ples. Bio sam tako iscpljen al ujedno i ispunjen nekom dobrom energijom po završetku svirke i nisam mogao ne čestitati basistici na tome kako me je taj njen instrument cijelu večer šamarao i izvijao svojim ekstraordinarnim zvukovima na što se ona tako slatko nasmijala i rekla: E,hvala!

Repetitor bravo, bravo, svaka čast! Vaša ritam sekcija je nešto što plijeni, Boris je tu vidljivo je nenametljivi vođa ovog trojca, bolje rečeno prvi među jednakima i zato ovo sve i funkcionira ovako dobro, silovito i pošteno!

zambezi // 12/03/2011