Ok,nije da su baš svi trenuci ljeta ugodni i privlačni.
Pamtljivi definitivno jesu,jer osim brojnih dragih susreta za dugih toplih dana i zvjezdanih noći, poprilično neugodna sjećanja ostaju kada, posebno kod nas na Mediteranu,zaredaju ekstremne vrućine i termometar se crveni blizu ili iznad brojke od 40°C,more je tada toliko toplo da se ne možete rashladiti,a noćima se otežano spava jer je tako sparno da vam znoj brani uopće i utonuti u san.
Unatoč ekstremima na koje ćemo se doduše morati navikavati,budući će bivati sve češći i dugotrajniji,pozitivnih aspekata je znatno više i svjetlo koje nas odozgo hrani vitaminom D zaista nam ukrašava živote tih nekoliko mjeseci.
A o dojmovima ljeta pjevalo se naveliko i naširoko,čitajte tko mi je posebno zapeo za uho.

KOMARCI (LJETO NAM SE VRATILO) - The Animatori (1983)

Sasvim logično da je topla ljetna ploča svijetlog ugođaja snimljena u cvitu Mediterana.
Krešo Blažević,rodeni Brođanin sa zagrebačkom diplomom Filozofskog fakulteta,oformio je na sjeveru Hrvatske band koji će i prije Belanovih Đavola progovarati morskim rječnikom,te će prvi album sastava, Anđeli Nas Zovu Da Im Skinemo Krila,pod producentskim natuknicama tad već legendarnog Željka Brodarića Jappe,odsvirati i snimiti u splitskom studiju Tetrapark.
Ploča posve ljetnog mirisa i okusa nosi zujajući hit Komarci (Ljeto Nam Se Vratilo),novovalnu avanturu kojom dominiraju uglavnom tople boje, upečatljive slike dnevnih susreta i kao kistom nacrtani stihovi koji obiluju onomatopejama; a svirka je sjajna - tri snimljene gitare koje nadopunjavaju jedna drugu, odličan bas i Krešin glas,a na bridgeu rockabilly koji dolazi u pravom trenutku pridružiti se new wave ticalima.
Blaževićeva pjesnička duša bješe topla poput srpanjskih popodneva,nadam se da je na koncu pronašla svoj mir.

"I maštaju o novom ljetu,starog već se sjećaju"

SUMMERTIME BLUES - The Who (1970)

Pete Townshend osim što je odličan gitarist, također je za koncertnih nastupa bio živahan prijan atletskih sposobnosti,neobuzdan,neukrotiv i rušilački orijentiran.
Takvih ili sličnih karakteristika bili su i ostali članovi banda,te su Whoovci,pored odlične pjesmarice bogate poput Saudijaca koji kupuju najbolje svjetske nogometaše ne pitajući za cijenu,stekli titulu koncertne senzacije koja garantira uzbudljiv show i barem ponešto razbijenih gitara,zvučnika i minimalno pola seta bubnjeva. Stoga je ionako već poletan Summertime Blues Eddieja Cochranea,klasik ranog stadija rock'n'rolla,poslužio kao odličan predložak kojemu su dečki u live izvedbama bez većih problema narisali dinamički crescendo vatrenog i glasnog profila,nudeći publici akcijske scene na engleski način koji naspram američkog izvornika zvuči poput olujnog nevremena.
Pjesmu su žestoki Londonci servirali i publici na Woodstocku,da bi mjesto pronašla na živom albumu Live At Leeds 1970. godine.

"Cause there ain't no cure for the Summertime Blues"



THE OTHER SIDE OF SUMMER - Elvis Costello (1991)

U ovoj simfoničnoj ljepoti koja putuje od Beatlesa do Beach Boysa,karakteristični glas genijalca Elvisa čak pada u drugi plan pored fenomenalnih klavirskih partitura i inačica na klavijaturama sjajnog Larryja Knechtela.
I koliko je god zanimljiva,opojna,nostalgična i poletna glazbena supremacija engleskog unikata,toliko je užarena i britka njegova riječ,poželjna i iskrena poput nedužnog na detektoru laži; više je stihovima kazao u ovoj pjesmi,nego li će otpjevati sve umjetno skrojene zvijezde i zvjezdice tijekom 90ih.
I upravo to čini logistiku Costellova karijernog putovanja: darovita glazbena dosljednost oboružana iznimnim intelektom,paradira i profitira uz fascinantnu šaradu žanrovima novovalnog dezena i okidača,te premda othranjen na Americana junacima i motivima (pa i countryjem impresioniran), utaboren na pop zemljištu zalazi,što vruće naglašava u licu i naličju ove pjesme,na terene pristupačne i prohodne,da bi pjevao o temama koje netragom bježe od stupaca mainstream floskula i petparačkih novica.

"Was it a millionaire who said "Imagine no possessions"?"

SUMMER CANNIBALS - Patti Smith (1996)

Sjajna pjesnikinja i punk moderatorica ide pod ruku sa prethodnim briljantnim umom u domeni rocka,te poništava sva tabloidna žutila koja preplavljuju svijet, propagirajući i zazor od trivijalnih besjeda udarajući kontru i smjerno i odrješito.
Pjesma kao posveta pokojnom joj suprugu Fredu Smithu (MC5) oko čije se ideje i naslova podiže toplim ljudskim mesom rasječena morbidna pustolovina ispričana na jugoistoku SAD-a, resi standardno dinamičan i emocijama vezan poetesin vokal, atmosfera sa tonovima praha i pepela ritam gitare,te kao iz fotografije Roberta Mapplethorpea preuzeta crno-bijela struktura nošena bubnjem i basom.
Patti čak i ljeti bježi od suncem umivenih,vedrih tema.

"And they rattled their tales hissin'
Come on,let's eat"

CELEBRATED SUMMER - Hüsker Dü (1985)

Doista,maknemo li gitarsku buku Mouldovog Ibaneza,ogoljenu strukturu (ne samo ove) pjesme možemo naći u primjerice visočju Byrdsovih pop dragulja.
Ali da se ne lažemo,niti želimo,niti ciljamo biti uskraćeni za sidro energičnih Bobovih poteza koje u mrežama imaju Hartove i Nortonove brzopotezne linije i nitko,ali baš nitko,ne krstari smjelo i beskompromisno kao ovi punkom instruirani alternativci.
New Day Rising iz 1985. smatram glazbenim remek-djelom,doduše isto vrijedi i za Zen Arcade iz prethodne godine; dečki su od početnih hardcore ilustracija,zvuk vremenom mekše uobličili i premda i dalje žestoki i britki (na tom im od srca hvala), uočavamo sada i nježnije poetske trenutke,poput u ovoj pjesmi provučenih,što samo obogaćuje škrinju bandovih karakteristika i navedenu ploču stavlja u stupce najboljih rock ostvarenja godine,u ravan ili čak i iznad odličnih Meat Is Murder,Rain Dogs ili The Head On The Door.
Tog su ljeta imali razloga za slavlje.

HOT FUN IN THE SUMMERTIME - Sly & The Family Stone (1969)

Što bih dao da sam mogao nazočiti nekom od Slyjevih ljetnih tuluma!
Funk/soul baždarenje u maniri psihodeličnog propovjednika bilo je jedinstveno poput Van Goghovog poteza kistom i osobni mi izbor tri centralne figure u spektru takvog glazbenog kolorita pada na Browna,Wondera i Stonea.
Potonjeg sam prvi put ugledao na VHS-u kako stoji za Hammondom i rastura I Want To Take You Higher na Woodstocku,te sam već tada,dječačić sa prvim brčićima,znao da će doći vrijeme za druženja inicirana naravno sa moje strane.
I došlo je u mojim dvadesetima,kada sam izvlačio i upijao najbolje čarobnjakove trenutke,a to je od početaka pa zaključno sa odličnim There's A Riot Going On albumom; ovdje pak pišem o singlu koji je uslijedio nakon sjajne ploče Stand - ljetna avantura sa mirisom borovih iglica,pipkavim klavirom i fantastičnim brassovima,dok se gazdin vodeći bariton uspinje i pada kao u Oliverovoj Skalinadi.
Hoćete moj savjet? Spustite se do plaže i slušajte ovo,stići će vas plima dobrih vibracija.

SUMMER BABE (WINTER VERSION) - Pavement (1992)

Ako vas glas i način pjevanja Stephena Malkmusa podsjeća na Lou Reeda,na dobrom ste tragu,doista mu nalikuje.
A ako u zvuku banda pronalazite Sonic Youth,Guided By Voices,Replacements ili Echo & The Bunnymen,opet ste u pravu,band je ponosno isticao svoje uzore i junake.
Smješteni pod nazivnik indie-rocka,kalifornijski su čudaci debi albumom Slanted And Enchanted okupili pod istim krovom sve odlike prije spomenutih veličina,od Velveta do bučnih gitarskih klasičara 80ih i dopremili sound koji će zaintrigirati svakorazna mnoštva,prkoseći noiseom u službi melodije (zapravo kao i kod Hüsker Dü) čija su konstanta pop ornamenti nad kojima udari distorziranih gitara dolaze u mahovima,a razilaze se sporo poput magle,dok troakordno bestežinsko stanje (Summer Babe), a to se posebno odnosi na sjajan zvuk bubnja,konkretno doboša,zvučnu sliku, odnosno kulisu prilično ima zahvaliti "domaćoj atmosferi" postignutoj u kućnim uvjetima upravo bubnjara Garyja Younga.
Više nego osvježavajući koktel posve ljetne teksture.

SUMMERTIME - Big Brother And The Holding Company (1968)

Ploča koja je izašla psihodeličnog hippy ljeta sa karakteristikama dinamičnih trnaca koji prožimaju gotovo čitavim albumom,no posebno otvoreno obuzimaju tijekom Janisina tumačenja Gershwinovog standarda iz opere Porgy And Bess,sa famoznim leptirićima koji lepršaju od jedne do druge gitare nudeći ljubav,sjetu,mir i spokoj.
Drugi uradak banda naslovljen Cheap Thrills ujedno je i posljednji sa monumentalnim mezzosopranom pjevačice u naslovnoj ulozi,no utisak koji ostavlja izvedba američkog klasika,dublji je i ljepši i od Ellinog i Louisovog,pa i Nininog,te se svakom granulom pronosi ljetnim zrakom i taži žeđ acidom okićenim mozaikom rock poezije u melodičnom zanosu laganog tkanja tipičnog za cvjetne uzorke jedne miroljubive generacije.
Nemjerljiva je šteta što je veličanstvena pjevačica kapitulirala pod jakim pritiskom alkohola i opojnih droga,te svijet prerano napustila,poput Hendrixa,Morrisona,Cobaina,Jonesa i Amy,nabrojavši tek 27 godina nesretne mladosti.

GIRLS IN THEIR SUMMER CLOTHES - Bruce Springsteen (2008)

Nema ničega nepoćudnog niti neprimjerenog u Bruceovom doživljaju ljetnih ljepotica,a da je tome tako potvrđuje i Grammy za rock izvedbu pjesme sa odličnog albuma Magic.
Boss se u više navrata dokazao kao autor,pjesnik i sentimentima satkan ljubimac Amerike,odavna prometnut u glasnogovornika malog čovjeka,velikog i većeg domoljuba,predvodnika tihe većine u čije ime progovara i kliče,ali je i jedinka koja gorljivo pjeva o ljubavi,rodnom Jerseyu,životu i njegovim nelagodama,kao i sretnim završecima.
Često su te melodije grandiozne i žive,takvo što čujemo i ovdje - lakoća glazbene pronicljivosti E-Street Banda zumirati će svu ljepotu autorove iskrenosti i odvesti će odobrovoljenu sliku jednog sunčanog dana do sing-along završnice kakvu traži Bossova koncertna publika.

"And the girls in their summer clothes
In the cool of the evening light
The girls in their summer clothes
Pass me by"



SUMMER IN SIAM - The Pogues (1990)

Azijska lounge gracioznost odsvirana čitavom svitom instrumenata, najviše me privlači krasnom klavirskom dionicom,odmjerenim i ne odveć glasnim bubnjem,te zračnom flautom i zen raspoloženom harfom,što će Irce barem nakratko odmaknuti od keltskih napjeva i ispada evo kuriozitetom,kako pjesma inspirirana ljetom na Tajlandu,pored svih irskih veselica,postane bandov najveći hit.
Osim toga,smatram je i najljepšom odom toplom godišnjem dobu i ujedno pozdravnom porukom Shanea bandu uoči rastanka; Hell's Ditch je posljednji album na kojemu je glavnu riječ i mjesto za prvim mikrofonom imao ovaj živopisni svat.

"When it's summer in Siam
Then all I really know is that I trully am"

Izjednačiti MacGowana sa samim Poguesima,unatoč brojnim izuzetnim osobinama sastava, također je opravdano; sportskim terminima možemo ga označiti i trenerom,i starterom,i klupom,dakle ipak nešto isturenijim među jednakima - povijest ovoj tvrdnji daje kvačicu,jer je život sastava nakon njegovog odlaska zabavu sveo na klišeiziranu formu bez prijeko potrebnog smijeha.
A taj se smijao i kada je bio svjestan da mu se bliži kraj.
Otišao je kada je lišće već postalo žuto i palo sa grana.

dario b. // 13/07/2025