Tako izgledaju, a kažu ovako:

0. Tko su HHE? Ukratko se predstavite onima koji ne znaju za vas.

Obično kažemo da smo instrumentalni bend koji svira eksperimental i modernu klasiku protkane elementima New Age-a i progresivnog post-rocka. Postojimo od 2011. ali teko od 2015. bend ima stalnu postavu koju čine Tihana Martinović (klavijature), Adnan Đonlić (gitara, kalvijature), Ajdin Škulj (bubanj) i Darko Saračević (tonac). Spojila nas je ista ideja i ljubav prema muzici.

1. Sjećate li se koji je bio razlog za osnutak banda? Da li ste iz prvotne ideje razgranali to u određenu misiju putem koje svojom glazbom želite doprijeti do slušatelja i uspjeti u njemu probuditi razumijevanje ili jednostavno pozitivnu energiju? Koja bi bila poruka koju šaljete svojom glazbom?

Osnovni razlog zbog kojeg je svako od nas ponaosob u bendu je taj da želimo muziku živjeti 24 sata dnevno. Muzikom želimo potaći ljude da više razmišljaju o sopstvenom životu, sreći, ljubavi, slobodi, ali i o istim tim stvarima kod drugih ljudi. Poruka koju šaljemo je individualna - mi vam pružimo okvir u koji vi stavite šta god hoćete.

2. Koliko je važan izgled benda na stageu? Pazite li na svoj imidž?

Izgled benda nam je važan u tolikoj mjeri koliko nam je važno pokazati da nam je stalo do ljudi koji su došli da nas gledaju/slušaju. Za DIY bend je malo teže paziti na imidž za vrijeme dužih turneja, ali trudimo se.

3. Koliko ste zadovoljni "Philophobijom"? Da je ponovno snimate, biste li nešto promijenili?

"Philophobijom" smo prezadovolji obzirom na uslove pod kojim je nastala. Sve smo sami uradili dajući maksimum. Da je ponovo snimamo, a da smo u mogućnosti, zovnuli bismo prave muzičare da odsviraju klasične instrumente umjesto što koristimo sintetizovane i semplovane zvukove.

4. Jeste li iznenađeni izuzetno pozitovnim kritikama vašeg debitantskog albuma?

Nismo. I prije smo imali pozitivnih komentara na nastupima na kojima smo izvodili kompozicije sa "Philophobije" kako od publike, tako i od kritičara.

5. Mislite li da digitalna konzumacija ubija glazbu ili joj daje novu dimenziju?

O ovoj temi bi se dalo diskutovati danima, ali nama odmah padne na pamet jedna stara poslovica: "Ne ubija oružje nego ljudi".

6. Uključujete li na neki način i svoje fanove u rad banda? Slušate li njihove komentare, dojmove, prijedloge i onda ih ulažete u novi nastup ili vam pomognu sjetiti se nečega što vam ispadne odlično za totalno zanimljiv riff ili tekst pjesme?

Imamo dvije anegdote koje daju odgovor na ova pitanja. Tokom nekoliko turneja smo publici dijelili papiriće na kojima su mogli upisati naziv tada neimenovane kompozicije, a koju smo uvijek svirali zadnju u setu. Posljednji takav papirić je ispunjen na zadnjem koncertu posljednje turneje u Travniku, kod kuće, i na njemu je pisalo: "Running Away, Reaching For".

Za "For All the Lost Children" smo htjeli semplovati smijeh i plač kćerki vlasnika kafića u kojem visimo na kafama, ali dok je na red došlo snimanje te kompozicije, one su prerasle ono iskonsko dječije pokazivanje radosti ili tuge u javnosti, pa smo morali to skinuti s Interneta.

7. Uspoređuju li vas s nekim drugim banovima na našoj ili svjetskoj sceni kada čuju vašu glazbu i da li vam to laska ili smeta?

Često se pojavljuju imena: Mike Oldfield, Pink Floyd, Enya, Mastodon, King Crimson, Mogwai, Godspeed! You Black Emperor, Mizar, Metallica. Ono što nam laska je kako kritičari završavaju to nabrajanje: ".... preuzeli su sve te uticaje i izrodili nešto stvarno posebno i istinski njihovo." Ali sve to nam je malo čudno, jer niko od nas ne sluša te bendove.

8. Imate li menadžera, nekoga tko vam pomaže u medijskoj promociji i organizaciji koncerata ili sve radite sami?

Nemamo menadžera, niti booking agenta. Nažalost. Mnogo energije trošimo na taj segment rada benda, energije koju bismo radije trošili na muziku. Jednom prilikom nas je pozvala agencija Charivari iz Vilniusa, Litvanija i priredila nam nezaboravan koncert, a za promociju albuma "Philophobia" ovog petka organizaciono/promotivne poslove radi naš izdavač Spona.

9. Koliko je spotova iza vas? Koliko je taj oblik promocije bitan?

Dva smo spota objavili za kompozicije sa "Philophobije" - "Fragile Existence" i "Running Away, Reaching For". Obzirom da živimo u vizualnom društvu mislimo da je taj oblik promocije jako bitan. Ipak, mi smo više naklonjeni muzici.

10. Kakvo je stanje na domaćoj sceni za izvođače vašeg žanra?

Ne samo našeg žanra. Ako niste tribute bend, nema vas nigdje. Zato više i sviramo u inostranstvu. Ha, ha, ha, tek sad vidimo naredno pitanje.

11. Često svirate u inozemstvu. Kako uspijevate uskladiti glazbu i ostale poslovne i privatne obaveze? Jesu li vam turneje financijski isplative? Zaradite li nešto kad se vratite kući ili ste na "pozitivnoj nuli"?

Već smo rekli da želimo živjeti muziku. Nastupi su na prvom mjestu. A što se tiče financija, prva turneja je završila u dubokom minusu, druga je bila na nuli, treća je bila pozitivna, a četvrta u visokom plusu.

12. Volite li više svirati na festivalima, pred većim brojem ljudi ili su vam draže klupske svirke?

Teško dolazimo do festivala. A tamo ima i ona ograda između nas i publike, pa jedan segment našeg nastupa pri kojem članovi publike dobivaju Adnanovu gitaru i Ajdinove dijelove bubnja da se uključe u sviranje otpada.

13. Koji bendovi su vam trenutno interesantni u svijetu i kod nas?

Puno je imena na svjetskoj sceni koje pratimo, ali kako oni već imaju puno medijskog prostora, ograničiti ćemo se na domaću scenu i pomenuti Bilk, S.P.O.J., Shizomantra, Garage in July.

14. Gdje vidite svoj bend za pet godina?

U kombiju, studiju, na velikim i malim binama.

15. Što mogu očekivati posjetitelji vaše promocije u Pločniku, 24.2.?

Nezahvalno je predviđati, ali sve sem da će biti ravnodušni. Ili će nas gađati paradajzom ili grudnjacima :D

***

Pošto ste vidno oduševljeni intervjuom, dođite 24/02/2018 u Pločnik. Ponesite grudnjake i paradajze, pa birajte čime ćete pucati prvo.

FB EVENT:
https://www.facebook.com/events/430205754063375/

promo guy // 21/02/2018