U pol '9 kod Sabe su pop sastav koji su prošle godine izbacili debut album Prihvaćam sve kojeg sam u svojoj top listi najboljih izdanja za 2014. godinu bez puno razmišljanja stavio na prvo mjesto. Obzirom da grupa u petak 19/06/2015 ima dvostruku promociju, popričao sam s klavijaturisticom Anom Opalić i glavnom vokalisticom Martinom Zvonić malo dublje o svemu što je zanimljivo oko ove sjajne grupe. Ako dosad niste upoznati s pričom U pol' 9 kod Sabe, preporučam ovaj intervju kao zgodan uvod u ovo ispod. Uskoro izlazi EP Starimo. EP je u zadnje vrijeme dosta popularni format za izdavanje pjesama. Koji je vaš razlog za EP, pratite trendove ili…
Martina: Ovako, kao prvo vidjeli smo da svi izdaju taj neki EP, što Ana i ja uopće nismo znali što znači do neki dan. Ali, vidiš kakva je to fora, izdaju EP, izdaju pet pjesama, znači nešto se odvrtilo, nešto se dogodilo, nisu čekali cijeli album, nisu čekali sto godina. Imali su spremnih tih pet pjesama i to su izdali. Super fora, posebno kod nas. Jer znaš kako to ide, prvo skupljaš za dvije pjesme, pa još za dvije i ta ta ta, tako se nama odužilo snimanje debut albuma za više od godinu dana. Zato smo se sad odlučili za EP.

Novi EP ste zbilja brzo snimili.
Ana: Kada smo krenule raditi prvi album, nismo zapravo znale kako izgleda pravo studijsko snimanje i koliko može biti zahtijevno. Ovaj put smo se bolje pripremile i bilo je zabavnije, išlo je brže.

Što nosi novi EP? Gore je i "Ljetna pjesma", poznata iz ranije faze.
Martina: Da, Ljetna pjesma ima i svoju video "izvedbu" na youtube-u, zapravo dvije verzije iz dva ljeta, obje snimljene na plaži uz more. Sav taj materijal iskoristile smo sada za službeni spot pjesme, simpatično je ispalo. Još jedna od starijih pjesama na EP-ju je i "Ne razumijem". Ostale pjesme su nove. "Starimo", "Dosadno mi je" i "Dok sanjaš putovanja". Ova posljednja je sentiš, jako lijepa stvar.

Kako ste zadovoljni sa Berkom i njegovim studiom Funhouse? To je jedna od promjena, jer s njim niste radili dosad.
Ana: Nismo nikad prije radili sa Berkom i bilo je baš najs. Opušteno ali temeljito.
Martina: Mi nismo nikad dosad radili s producentom. Dobro, bili su tu Lora i Zoran iz dua Kimiko. Kad smo kod njih snimali, to je bilo prvi put da se netko angažirao i dao neku svoju ideju. Recimo, "Ljudska priroda" i "Disko. I "Bajk" i te neke idejice su oni isto ispoljili.
Ana: Da, u Bajku su oni uletili s onom temicom pri kraju. I to se nama jako svidjelo, ali nismo nažalost mogli dalje snimati sa njima jer oni nemaju bubanj u studiju. Htjele bi svakako jednog dana opet raditi s njima. Jako su maštoviti. Koncertna promocija biti će u KSET-u 19/06/2015 gdje će na tapeti biti i debut album i novi EP?
Martina: Da. Album i ikstendid plej. (smijeh)

Najavljivan je i film o bendu u sklopu koncerta.
Martina: Filma nažalost neće biti u KSETU. Tina, cura koja radi na tom filmu neće stići dovršiti do 19.06. Ona je u sklopu neke radionice odlučila da će raditi film o nama. Ona i ekipa su išli sa nama okolo i snimali nas. Bili su baš jako predani, pratili su nas po koncertima i probama i bili su baš jako angažirani i simpatični. Snimili su puno materijala, zato će im sad trebati jako puno vremena da to izmontiraju!

Znači, film će doživjeti promociju, samo je pitanje vremena.
Martina: Naravno, ali puno je to više posla nego se čini i treba vremena da se dobro posloži.

Kak' ide prodaja debut cd-a koji je štampan u vrlo limitiranoj tiraži?
Martina: Prodaja ide tako da mi svaki put kada imamo svirku zaboravimo ponijeti CD-ove sa sobom na nastup! Nadamo se da ćemo ih ponijeti u KSET 19.06.! Na primjer, uzele smo ih sa sobom u Poreč, sve super, ali kroz cijelu svirku ne kužimo da su CD-ovi ostali u kombiju. Niti ja išta spomenem da mi imamo cd, da smo izdali album. I na kraju koncerta, jedna cura nas sramežljivo pita dal' imamo možda nešto snimljeno. A mi se pogledamo i smijeh, ostali CD-ovi u kombiju. Užas, užas. (smijeh)

Novije pjesme, bar ovaj dio koji ja poznajem s koncerta u Močvari i podcasta s vaše facebook stranice su mračnije, tamnije, sjetnije, kako god ih zvali.
Ana: Ha ha ha, da malo smo "zastranile", ali taj smo problem riješile tako da smo Martina i ja pokrenule još jedan bend sa strane gdje sviramo te neke malo "mračnije" pjesme. Zapravo nisu uopće nešto naročito mračne, jednostavno nisu veselica na koju je navikla publika benda U pol' 9 kod Sabe.

To je kao side projekt.
Ana: Side projekt, da.

Tu funkcionirate kao duo?
Ana: Koncept je Martina, ja i još jedna osoba koja gostuje sa nama.

Dobra fora. Znači, kad to izađe, album će biti pun gostiju.
Ana: Sad radimo dvije stvari, na jednoj gostuje Sandra, naša prva gitaristica, a na drugoj Sara iz Žena. Zajedno vježbamo, nalazimo se u neko slobodno vrijeme kojeg nema baš puno, a već smo nešto i za snimanje dogovarali. Svakako ćemo te obavijestiti kad nešto bude vani.

Imate zanimljivo ime benda koje nosi i jedan paradoks. Znači, u imenu benda spominje se basisitica, a njih ste dosad najviše promjenili.
Ana: Da, Saba je otišla iz benda a nas na kraju svi zovu "Sabe". Ja sam mislila da će nas zvati U pol' 9, ali ne! Originalni naziv benda bio je U pol' 9 kod Sandre, Sandra je bila naša prva gitaristica kod koje smo tada imale probe. U pol' 9. Kad je ona otišla iz benda imale smo probe kod Sabe u stanu i promijenile ime benda U pol'9 kod Sabe. Međutim uskoro je otišla i Saba i onda smo skužile da nema više smisla mijenjati ime i ostale smo "Sabe".

Obzirom da je bend relativno velik, bilo vas je čak i devet u jednom trenutku, koliko je teško uskladiti probe i koncerte?
Martina: Teško je jer su ljudi svi zaposleni i na sto strana i jedini način da bend funkcionira jesu fiksni termini za probe. Sad sviramo ponedjeljkom i srijedom i uglavnom se skupimo. Važno je da ima dobre volje pa se uvijek nekako dogovorimo.



Prije par godina, po izlasku singla "Prihvaćam sve" i dobrim odazivom na "Ceneru" imali ste vrlo dobar start. Tad ste svirali i na rođendanu našeg portala, u sklopu Gričevanja. U tom trenutku sam očekivao jedan veći uzlet grupe koji se nije dogodio. Razlog?
Martina: Nismo osmislili strategiju. Nismo se bavili strategijom uopće. Čekale smo da snimimo album do kraja i sve se jedostavno oteglo. Ali mi smo svo to vrijeme bile jako aktivne i dosta svirale, radile spotove... Sada nam PR radi Ivana Percl. I malo nas je razdrmala. To nam je trebalo! Ona je jako aktivna oko svega, koncerta, intervjua, promocije i sveg ostalog.
Ana: Da, nitko se od nas nije bavio našom promocijom, jednostavno ne stižemo. Svi osim benda imamo neke druge priče, poslove, karijere...

Kak' sad gledate na budućnost, što nakon promocije?
Ana: Nakon promocije, ljetovanje. Nakon ljetovanja svirke koje već dogovara Ivana Percl, neke ćemo odraditi i u sklopu Rock-off festivala. Zatim nastavljamo sa snimanjem kod Berka. Također želimo snimiti spot za "Razmaženu", jako volimo tu stvar i već imamo dogovorene "glavne glumice" za spot, trebalo bi bit fora. Za dalje, ne znam. Važno da se svira i gušta. Vidjet ćemo...

Znam da sam svojevremeno gledao neke vaše filmiće na YouTube-u gdje ste baš na samim počecima benda naglašavali da ste lezbo bend. Koliko vam je danas, par godina kasnije, bitno naglasiti tu priču? Narušava li to ili pomaže imidžu benda i samim pjesmama?
Ana: To jel' narašuva ili ne, uopće nije upitno. I pjesme su takve kakve jesu, ljubavne. Ali morali smo reći, jer ne možeš napraviti pjesmu kao "Prihvaćam sve, draga vrati se", a ništa ne reć. Znači, moraš se outat. Pošteno je, ako ništa drugo. I daješ primjer ostalima da to nije nikakva sramota, da je to jednostavno normalno. I da ne treba stajat u ormaru. Ili se skrivati iza nekih neutralnih tekstova poput volim te, a nećeš reći njega ili nju. Za tu našu queer ekipu te pjesme su bile jako bitne. Kao i činjenica da se mi nismo skrivale niti cenzurirale.

Singl "Starimo" je dobar primjer novog izričaja.
Ana: To sam baš nedavno rekla u intervjuu za queer.hr, mi smo se outali, to smo odradili. Mi imamo neke pjesme koje pjevaju o lezbijskoj ljubavi, ali imamo mi i druge probleme kao svi drugi ljudi. I starimo i nemamo para i kao svi drugi i želimo ići na more!



"Starimo" se puno puta zavrtio na radio stanicama, a i konstantno je prusutan u medijima.
Ana: Od početka su svi dobro reagirali na tu pjesmu. Mislim da je jednostavno stvar univerzalna. Svakog je dirnuo neki dio teksta i primjenjiva je pjesma na svih. Super!

Jedno malo šablosko pitanje, koji su autori utjecali na U pol' devet kod Sabe? Posebno na tebe Ana, obzirom da najviše pišeš pjesme.
Ana: U nekim pjesmama se recimo može osjetiti da ja jako volim Beirut. I volim Haustor. Negdje je netko napisao, možda baš na Terapiji, da podsjećamo na Haustor. Ja sam bila presretna. (smijeh) Znaš, kad kreneš raditi pjesme, ponekad se začudiš, otkud sad ovo? Mislim da je naš stil najviše odredilo to što kad smo se osnovali nismo apsolutno imali nikakve ambicije , pa smo se odlično zabavljali. Nismo mislili da će to igdje ići, da će to itko slušati i sve je bilo nekako nepretenciozno.

Od pjesama koje ste obradili, ima obrada od Abbe, koja mi je jasna. Ona druga obrada je Čorbina, tu već imam upitnike. Otkud Riblja čorba?
Ana: Goran je užasno htio svirati tu stvar, a ja sam rekla, ako već hoćeš, ja ću složiti neki drugi tekst. I onda… (stanka)
Martina: Si ti složila drugi tekst.
Ana: Da, čak onako... u jednom danu složila sam taj tekst, doma na brzinu i donijela na probu samo da možemo svirat tu stvar. I to je tako ostalo. I baš dobro.

Došli ste i do finala RockOff festivala. Kakva su očekivanja u finalu?
Martina: Pa, očekivanja su da će nas sve to potaknuti da još bolje sviramo. Drago nam je da je zbog Rock off-a do naših pjesama došao i jedan dio publike koji nije ranije znao za nas. Sve u svemu, lijepo. Možete se pohvaliti da ste svirale i na glavnom zagrebačkom trgu. Kakav je bio feeling? Trema?
Martina: Da, apsolutno. Bila je trema, ali je malo splasnula kad smo skužili da je Trg prazan, da pada kiša. I kako smo počeli svirati, počeli su se pomalo skupljati ljudi. I tad je trema, ona prva, prošla. Ali kad smo dolazili bila mi je užasna trema. Svima je bila. I još je prije nas svirao Detour!
Ana: Kad sam njih vidjela pokisle kako sjede na stejđu, mene je odmah prošla trema. ☺

Jeste uopće tremaški bend?
Ana: Ja jesam. Ja imam najveću tremu. Sad smo svirali na Radio Studentu i krenem sa svirkom i pomislim si: "Isuse, sad nas svi ti ljudi slušaju na radiju, što ako nešto pogriješim". I odmah sam skiksala. (smijeh)
Martina: Recimo, ja sam sad u Poreču imala užasnu tremu koja me nije popustila do kraja koncerta i to zato jer smo imale tako dobrog tonca da sam sve čula kao nikad prije. Na probi je uvijek buka i moram se nadglasavati s bendom.

Kako prolazite van Zagreba i Hrvatske?
Martina: Svirale smo u Ljubljani, u Sarajevu i bilo je jako lijepo. U Beogradu je bilo krcato. Cure sve znaju tekstove, pjevale su s nama cijeli koncert. Super je to feeling.
Ana: Iz raznih dijelova Srbije su došli na naš koncert. Jedna cura je čak došla biciklom iz Subotice! Ludo...

Već šest godina ste tu. Jeste li očekivali toliki rok trajanja na sceni i kako se sve kreće?
Martina: Zadovoljna sam jer sam mislila da će se dosada bar šest puta sve raspasti. I kad pogledaš da smo sve te krize prošli... stvarno mi je drago
Ana: Da, bend je zapravo naporan rad i moraš biti uporan ko mazga da guraš dalje i dalje. Ali mislim da smo svi još uvijek tu jer guštamo raditi glazbu. To je to.

jura // 15/06/2015