Darkvudski elektro pioniri kojima život počinje u 30-oj

Korijeni grupe sežu u daleku 1988., kada su dva bubnjara, dva basista i pjevač s ritam mašinom odlučili svirati glazbu, koja se trebala sastojati od kombinacije reggae-a i noise-a. Već 1991. snimaju dvije pjesme ("Veliki duh" i "Srećna glava"), koje se kasnije objavljuju na kompilaciji "Želim jahati do ekstaze" (na vinilu objavljeno za "Slušaj najglasnije" velikog Zdenka Franjića, a zbog početka rata cijela tiraža je ostala u Hrvatskoj, tako da je lakše bila nabavljiva ovdje, nego u Srbiji). Na toj kompilaciji uz Darkwood Dub, nalaze se Kazna za uši, Klajberi, Presing i Euforija.
Nakon dosta rotacija u bendu, ustalila se postava Vuča (vokal), Vlada (gitara, u osnovnoj školi svirao u grupi "Ruž". Znate onu "Moja zubarka je vrlo zgodna devojka..."), Bambi (gitara), Miki (bas) i Lav (bubanj), koja je snimila i prvi album "Paramparčad" (1993.). Jedna od kultnih pjesama s tog albuma postala je "Usamljeni hašišar", na osnovu koje je napravljen i animirani film, a ista je objavljena na bezbroj kompilacija.
Drugi album "U nedogled" (1996.) potpuno definira njihov stil, koji kombinira već spomenuti reggae i funky s pravom dozom rokenrola. U pjesme ubacuju saksofon ("Moa"), kontrabas ("Kolotečina"), sempliraju Lee Stratch Perrya ("Hej! Gringo"), a pjesme "U nedogled" i "Treći vavilon" postaju pravi hitovi.

Uz neprekidne koncertne nastupe, pišu i glazbu za omnibus film "Paket aranžman" i za film "Geto", a 1997. rade i glazbu za predstavu "Trejnspoting" Irvina Velša. Kao cjelina, kasnije je to ubjavljeno na cd-u "Darkwood Dub" i uvelike je utjecalo na njihov "sound" na sljedećem albumu. U pjesmama "Sila", "Strategija bumerang" ili "Sistem" poigravaju se drum'n'bass i jungle ritmovima, što im daje sasvim jednu novu dimenziju. Drugi dio albuma čine mixevi već spomenutih pjesama.
Kao što sam već spomenuo, taj izlet potpuno je odredio kako će izgledati njihov album, "Elektro pionir" (prema kompletu za tehnički odgoj u osnovnoj školi, no može se protumačiti i kao pionir u elektronici, što oni i jesu u zemlji iz koje dolaze). Strašno moderan i odlično isproduciran, ovaj album drugačiji je od bilo čega što se dosad moglo čuti, s ovih prostora. Od početne, ujedno i naslovne, koja priziva Air iz "Moon Safari" faze, preko trance-dub-house-(dopuni po vlastitom izboru) "Nedaleko odavle" ili "O pustinji", reggae-dub "Supernove" i "Nepravdab", do završne "Zapremina tela", ovaj album jednostavno tjera na veselje i ples.

U sklopu promocije "Elektro pionira" posjetili su i Močvaru i pružili mi jedan od nezaboravnih glazbenih događaja. Ovaj koncert podsjetio me na energiju koju su nekad davno uživo pružali Miladojka Youneed (sličnost pjevača je bila više nego očita), a takvu uigranost i profesionalnost rijetko koji bend s ovih prostora može pružiti. Nove pjesme postale su još bolje, a stare, u novom modernijem ruhu, skoro uz bok novima, na koncertu na kojem ni u jednom trenutku nije dosadno.

U međuvremenu, kad se ne bave ovim bendom, Vuča i Miki sviraju u bendu Teget, Lav svira sa Dragoljubom Đuričićem (Yu grupa, Leb i sol, Kreber...) u njegovoj "The Drums Company", dok se Vuča bavi i pisanjem poezije i crtanjem stripova.

Tijekom godina Darkwood Dub su izrasli u bend kojeg bi svaka scena poželjela imati. Naime, oni su jedan od rijetkih bendova koji bi se bez imalo srama mogli ponuditi zapadnom tržištu i, vrlo vjerojatno, tamo uspjeti.

pedja // 01/07/2002

PS: Javio nam se i Vlidi sa demantom da je svirao u "Ružu". Kaže on:
"Ako je moguce, skloni onu dezinformaciju u nasoj biografiji da sam svirao u grupi Ruz, to je Vuca rekao nekom novinaru, mislim Sasi Markovicu, pre jedno sedam - osam godina, smejali smo se do suza, a on to objavio, ali vidim posle da su ljudi to poceli da prenose, mediji su cudna stvar...Vidis, mogli bi da smislimo neku novu pricu, da Lav ima trecu nerazvijenu ruku, na primer:)))"