Dok mu je prethodni album "Existential Reckoning" na koncu odisao nekakvom nadom u onoj jezivoj pandemijskoj 2020. da će u budućnosti ipak sve biti dobro ulijevajući nekakvu lažnu nadu, evo nakon gotovo 6 godina Manyard James Keenana kako samom sebi skače u usta. No, ovaj album "Normal Isn't" ne nudi ništa od te sigurnosti. Ovo je samo predstava koja ne traži ni vođe ni sljedbenike - samo hrabre ljude koji se ne boje budućnosti, te su svoji i vole plesati pa makar svijet propao, jer za njega je jedini svijet USA. Kroz album se donose još strašniji izvještaji nego li u pandemijsko vrijeme osjećajući se nelagodno zbog aktualnih događaja i traži neko novo "Normalno jest". Otprilike 15 godina, Maynard James Keenan, Carina Round i Mat Mitchell razvijali su se kao kreativni tim, koristeći Puscifer na raznim misijama pretraživanja i satire. Ali u ovom trenutku smijeh je nervozniji, a ulozi se čine većim nego ikad prije kada je u pitanju kritika represivnog poretka današnjnice. Toliko vrijednosti, uključujući temeljna prava, napadnuto je, a stvarni ljudi stradaju (u nekim slučajevima i ubijaju) u tom procesu.





Puscifer ne spominje nikoga imenom niti se u naslovima oslanja na neke fraze, ali nemoguće je promašiti sjenu druge Trumpove vladavine u ovoj lirici, baš kao što je bilo nemoguće ne osjetiti utvaru prve Trumpove tiranije što je kroz zajebanciju lebdjela nad 'Egzistencijalnim obračunom', pa tako niti na ovom albumu usmjerenom prema budućnosti, nećete pronaći nostalgiju za onim što se dogodilo kulturno, politički ili društveno između Trumpovih predsjedničkih mandata. Pjesma "Pendulum" osuđuje kontinuirano previranje kroz oholost, taštinu, hamartiju, sigurnost i aroganciju koja mrlja oba kraja savijene društveno-političke parabole. Ukratko, obični ljudi su naizgled uhvaćeni između korozivnih sila. Ili, kako Puscifer proglašava u uvodnoj pjesmi "Thrust", mi smo "zaglavljeni ovdje usred svih sitnih ljudi" i "gurnuti u sukob". To bi zvučalo pomalo banalno bez oštrijeg odgovora: "Trudimo se ne ubijati u svakodnevnoj jebenoj bitki."



Što se tiče glazbe, Puscifer proširuje i ažurira tonove i teksture korištene na prethodniku dodavanjem snažnijih gitara, oštrijih ritmova i minimalistički plesnih aranžmana, koji su suprotstavljeni sintetizatorskim elementima. Osim što na albumu gostuju veterani Puscifera - Gunnar Olson i Sarah Jones na bubnjevima, te basist Greg Edwards, također gostuju basist King Crimsona i bivši suradnik Peter Gabriela Tony Levin, te bubnjar Toola Danny Carey unijevši otvorene goth i post-punk/ new-wave/ soft-industrial elemente, dok Keenan i Round isprepliću dinamične vokalne dijelove koji imaju za cilj stvoriti anarhistički, 'zabavni' efekt koji dramatizira moralno propadanje velike američke nacije. Satira društva, a u principu, ovo je Pusciferova samoironija da se simbolika i mit iskorištavaju za zlokobne svrhe grabežljivaca moći i materijalnih ciljeva hodajući preko leševa.

Naslovi:
01 - Thrust
02 - Normal Isn't
03 - Bad Wolf
04 - Self Evident
05 - A Public Stoning
06 - The Quiet Parts
07 - Mantastic
08 - Pendulum
09 - ImpetuoUs
10 - Seven One
11 - The Algorithm (Sessanta Live Mix)

čićo i mićo // 15/02/2026