Novi album Tool nakon petogodišnje pauze. Kategorizirani kao heavy metal, sa žanrom ih veže samo zvuk dok glazba ima daleko više veze s minimalističkim obrascima Philip Glassa. Sama glazba odudara od komercijalnog stila, ali veliko čudo je predstavljao osvojeni broj 1 na američkoj ljestvici albuma odmah u prvom tjednu izlaska. Dio ovog velikog uspjeha Tool svakako zahvaljuje tituli Grammy za prošli album "Aeinma" u kategoriji heavy metala.
"Lateralus" je njihov najkreativniji album koji ne odstupa od britke i pravilno razrađene taktike prelamanja igre bolnih, mučnih i jecavo bijesnih vokala, distorziranih gitara i vatreno / zračne ritam sekcije s obiljem elektronskih efekata. Ovaj album je veliki napredak za modernu rock glazbu početka novog milenija kojom se potvrđuje činjenica da rock kao forma pripada prošlosti, dok je samo mogu slijediti oni koji imaju nešto pametno za izraziti na originalan način.

Poseban dojam ostavlja tema "Reflection" u kojoj se pojavljuje violina onako kako su to željeli Ultravox osamdesetih godina, samo im to nije pošlo najbolje za rukom. U općenitom, stilskom pogledu prije se "Lateralus" može usporediti s ostvarenjima Genesis u vrijeme Peter Gabriela ili s Marillion (albumi "Fugazi" ili "Misplaced Childhood"), nego li s recentnom gitarističkom scenom početka 21.stoljeća. Ovdje nema bluesa, funka, punka, grungea, a najmanje metala, već minimalizam čist kao suza. The Fall u metal - silence izdanju. Obredni tribal ritmovi arhaičnih plemena iz džungle. Podsjetnik da su ljudi izrasli iz dječjih igara koje Tool viješto oblikuje u "zamjerku", "strpljenje", "raskol", "parabolu", "trozvuk" i još štošta, uglavnom neobične pojmove što potpuno zaokružuje novi i potpuno radikalni zaokret u poimanju gitarističkog suvremenog rocka.

horvi // 26/02/2002