Za ovako značajne bendove kao što su The Dillinger Escape Plan i Tool frontmeni si ne bi smjeli dopuštati takve kreativne posrtaje u kojima se poigravaju imageom, imenom i ugledom zajednice ljudi koja ih je učinila slavnima, a i sasvim pristojno situiranima, da se ne kaže bogatima. Jeste da se od frontmena i vođa kroz prošlost rocka, pogotovo velikih i slavnih bendova znala rijetko dobiti koherentna ploča. Čak i u slučajevima Mick Jaggera, Freddy Mercuryja, Morrisseya ili Ian McCullocha koji su često oscilirali. Jedni od rijetkih koji mi u ovakvom slučaju padaju na pamet što su briljirali bili su John Lennon i Peter Gabriel, ali to bješe veoma davno. Problem novog dugosvirajućeg albuma Manyard James Keenana je poznat još od ranije skretanjem s glavne staze popularnog benda na nekakav gordo zamišljen komedijaški eksperimentalni projekt 'kućnih ljubimaca' u kome može raditi što god ga volja. Kako je i na svim prethodnim radovima manjkalo snažnog zanatskog stvaralaštva, ono je ovdje potpuno devastirano ispraznim vakumom razvučenim na nepotrebne tehničke igrarije u kojima nema niti zabave, a još manje umjetničke impresije. Pjesme koje su mahom mogle biti sažete u 3 minute rutinski su razvučene na 6 ili 7 minuta blijedog i tromog polusintetičkog zvuka koji proteže elemente Depeche Mode s povremenim glitchom ili koji puta nešto ubjedljivijim revalorizacijama New Order poput teme "Postulous". I u tome je osnovni problem: ne treba dvojiti da postoji ciljana publika koja može zadržati koncentraciju na punih 60 minuta preslušavanja ovog stilski vrlo naivno formatiranog albuma, no postoji dobar dio odsutnosti i fokusiranosti kompozicija koje tematski švrljaju o uobičajenom sklopu apokalipse, vanzemaljaca, vremena i prostora, vjerskih mržnja i popravaka/ prepravaka ovog zloslutnog svijeta.



Pjesme se odreda raspadaju nakon prvog refrena ulazeći u dosadu i loš smisao za razvijanje kompozicije poput nemuštog producenta, bolje rečeno kuhara koji ne zna što bi s osnovnom sirovinom jer s njome ionako ne barata. Dajte vinskom bećaru supermajstoru za čobance, fiševe, sarme, kojekakve gulaše i pečenke, roštilje i ražnjeve primjerice hobotnicu, đumbir, avokado i artičoku; vjerojatnost je da niti sam neće znat što s time treba učiniti. Tako se Puscifer ovdje s gitaristicom i pratećom vokalisticom Carinom Round (jedno vrijeme provela u Tears For Fears i Early Winters), basistom i klavijaturistom Greg Edwardsom (radi u najnovijoj postavi A Perfect Circle), bubnjarkom Sarah Jones (Hot Chip, Harry Styles, Bloc Party...), te s Mat Mitchellom (gitara, bas, klavijature) i Gunnar Olsenom (bubnjevi) neinventivno koprca tražeći sebe samoga u stilovima i žanrovima o kojima malo šta zna, a to što zna prenosi na neloše glazbenike koji ga htjeli ili ne slijepo prate na račun 30-godišnje reputacije i slave.



Sve melodije su potpuno bezvoljne s ponekim procvatom ideje koja se učini da će postati zanimljiva, ali u roku od svega minutu-dvije ona će propasti zbog težnje ka gradnji kompleksne materije u kojoj ne postoji razrađena taktika dinamičkog i dramatičnog kompozitorskog pristupa. Premda je prateća ekipa više nego dovoljna, ona na žalost uopće nije adekvatno iskorištena ostavljajući dojam da je uz Puscifera ovdje bio prisutan jedan programer koji je uz ritmove osmislio i blijede synth harme i ambijentalije, te jedan gitarist, ali zato se ne može osporiti određeni lirski dio nekolicine pjesma koje nastavljaju pripovijest o Billy D i njegovoj suprugi Hildy Berger koja je bila žrtva otmice vanzemaljaca. Stihovi su bizarni SF putujući dubokom teritorijom od istraživanja ljudske psihe do intergalaktičkih transportacija, primjerice pjesma "Grey area" fiktivno povezuje ljudski odnos s umjetnom i sintetičkom inteligencijom utaborenom u binarnom sustavu, "Bullet train to Iowa" o Ayahuascu, čaju iz Iowe poznatom po svojstvima mijenjanja percepcije za kojeg svjedoci tvrde da odvaja dušu od tijela, a "Personal Prometheus" o vrhovnom prevarantu i bogu vatre iz grčke mitologije kontekstualiziranom kroz priču sagorijevanja ljudskih odnosa i putovanju u onostrano. No, to je samo tek četvrtina materijala koji ima čarobne i zagonetne postavke, ostatak je slobodan pad uništenja vitamina C avokada i limuna u kipućoj vodi.

Naslovi: 1.Bread and circus, 2.Apocalyptical, 3.The underwhelming, 4.Grey area, 5.Theorem, 6.UPGrade, 7.Bullet train to Iowa, 8.Personal Prometheus, 9.A Singularity, 10.Postulous, 11.Fake affront, 12.Bedlamite

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 09/11/2020