Osnovna ideja filma je prikazati kako je fast food loš. Kako kvaliteta mesa nije na visini, kako je to postala ogromna industrija koja ima veliku moć i koja kao pravi kapitalist, iskorištava svoje radnike, brutalno ubija krave (scena na kraju filma stvarno nije za ljude slabijih živaca), a sve da bi ostvarila čim veći profit. Rekli bi smo, stvari koje već znamo.

Pratimo nekoliko različitih radnji i likova koje povezuje gradić Cody, Colorado, u kojem je ogromna tvornica mesa u kojoj se proizvodi novi burger "Big One" za lanac Mickey's. Tako visoko pozicionirana faca firme dolazi provjeriti navode o slaboj kvaliteti mesa, lokalni studenti žele napraviti nešto da bi se spasile životinje koje žive u groznim uvjetima čekajući klanje, a Meksikanci dolaze ilegalno da bi se zaposlili u istoj tvornici (i zarađivali dnevno koliko doma zarađuju mjesečno)... Produciran od strane Participant Productions koji na svojem webu ističu da "Participant believes in the power of media to create great social change. Our goal is to deliver compelling entertainment that will inspire audiences to get involved in the issues that affect us all.", te imaju i poseban sajt za angažirane filmove (naš web of d wik, 30/04/2007) koji uključuju naslove tipa "Chicago 10", "An Inconvenient Truth" i "Good Night, and Good Luck", "Fast Food Nation" je film koji je u konačnici previše zbrkan, sa previše paralelnih malih radnji i stereotipiziranih likova, te, možda će zvučati nekome glupo, ali s previše poznatih glumaca koji kao da su se pristali pojaviti u filmu, bez obzira na minutažu (možda ček i za puno manji honorar od uobičajenog?) jer je to "za dobru stvar". Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv toga da i glumci upozoravaju na neke probleme, ali ako je to na račun filma, onda mi to smeta. Jer kad u filmu imate i Feza iz "Ludih 70-ih" i Catalinu Sandino Moreno ("Maria Full of Grace"), zatim Grega Kinneara, Krisa Kristoffersona, Brucea Willisa, da stare legende poput Patricie Arquette ili Ethana Hawka niti ne spominjem, a nitko od njih nema takvu ulogu da si pomisliš "u jebote, kako mu je ova uloga dobro sjela!", kao što je to primjerice imao Aaron Eckhart u "Thank You For Smoking", onda nešto nije u redu. Woody Allen ili pokojni Robert Altman, da spomenem dvije veličine koje znaju raditi s masom likova i glumaca, ne bi imali takvih problema s njima.

Nažalost, originalnu knjigu autora Erica Schlossera nisam čitao pa ne mogu prosuditi koliko je sam izvornik zbrkan i prenatrpat likovima i angažiranim informacijama, ili je to samo problem filma, ali nekako mi se vjerojatnije čini ovo drugo. Gastronomskim riječnikom rečeno, čini mi se da je u želji da ispriča što više toga (fast food, kapitalizam, aktivizam, konformizam, inercija, ilegalna imigracija, Busheva Amerika...), Richard Linklater, inače autor zanimljivih, pametnih i drugačijih filmova, poput "Dazed and Confused" (1993), "Before Sunrise" (1995), "SubUrbia" (1996), "The School of Rock" (2003) te filozofskih crtića "Waking Life" (2001) i "A Scanner Darkly" (2006), zagrizao više nego što je mogao prožvakati. Problem brze prehrane i kvalitete hrane koju jedemo, a s njime povezan i kapitalistički način proizvodnje i života, je ogroman i zbog toga je dobro da se o tome što više govori, posebno u SAD-u. No, filmski gledano, ovaj film je mogao puno više. "Super Size Me", progovarajući o istome problemu, je to ipak učinio bolje.

Rečenica korisnika na imd.com, čini mi se, jako dobro opisuje ovaj film, iako ju je spomenuti korisnik možda izrekao misleći na grozne činjenice koje ćete saznati tamo, a ja ju ovdje navodim u smislu svega gore napisanoga; "You may not enjoy watching Fast Food Nation, but you should make the effort to see it".

ocjena filma [1-10]: 6

sale // 30/04/2007