Tenenbaumi su pomalo netipična američka obitelj - njihovo troje djece već u ranoj školskoj dobi pokazuju izrazite znakove posebnosti i genijalnosti na poljima biznisa, pisanja i tenisa. No, nakon što ih napusti otac Royal (Hackman), vremenom im životi odlaze u drugu krajnost. Sada, 20tak godina kasnije, Royal pokušava sve kako bi pridobio bivšu ženu (Huston) natrag i nadoknadio propušteno vrijeme sa djecom, a bogami i unucima. Naravno, to nije nimalo lako.

Priča sama po sebi je OK, ali ono što ovaj film diže u ogromne visine naspram (prvenstveno američke) konkurencije je STIL. Stil kojim je rađen film, stil na koji je način napravljen. Sama ekranizacija osnovne priče bi se zasigurno jako razlikovala od redatelja do redatelja (kada bi krenuli po abecedi i uzeli samo Allena i Almodovara npr.), no redatelj i koscenarist Wes Anderson (godište '69) ovdje daje svoju viziju, svoj stil pričanja priče. On pokazuje zavidnu količinu što poznavanja osnovnih i naprednih aspekata filmskog jezika, što kreativnost u baratanju s istima, pa tako s, da izdvojim samo neke elemente, mnoštvom sitnih detalja (svako poglavlje priče započinje slikom na početak poglavlja u knjizi o obitelji rečenicom koju gledatelj taman stigne pročitati da bi radnja krenula slijedećom rečenicom koju on ne vidi) i odličnim castingom tj. netipičnim ulogama glavnih glumaca (čini mi se da se inače preslatka Gwyneth niti jednom nije nasmijala, Ben je bio jako dobar kao otac na rubu živčanog sloma, a Gene, on je jednostavno još jednom dokazao kako je veliki glumac, sposoban za bilo kakve uloge, čak i u svojoj zrelijoj dobi kada često glumci zapadaju u određeni sebi svojstven manirizam), Wes isporučuje jedan od najzanimljivijih američkih ostvarenja sedme umjetnosti ove sezone u HR (da, proizvodnja je 2001 ali su valjda linije preko bare jaaaako spore..).

Anderson, baš kao i njegov prezimenjak i autor kultnih "Boogie nights" i "Magnolie", je prije svega odličan režiser, a bome i vrlo dobar scenarist. Zanimljivo je da, kao i mnogi veliki redatelji prije njega, se veže uz svoje drage glumce pa mu je tako Bill Murray igrao i u prethodnom filmu (Rushmore, 1998), a glavnu ulogu će igrati i u slijedećem (The Life Aquatic, 2004), a slično je i s drugim imenima (Owen i Luke Wilson, Anjelica Huston,...). Odlične upotreba glazbe (koja u filmu često traje cijelo trajanje pjesme i često se textom odnosi na samu radnju filma), odlične fotografije, te uz gore navedene kvalitete koje se odnose prvenstveno na scenarij, režiju i glumačke izvedbe, priča o obitelji Tenenbaum bi trebala zadovoljiti one malo zahtjevnije gledatelje, štono se kaže...

sale // 10/12/2003