"There are moments in a match when the ball hits the top of the net and for a split second it can either go forward or fall back. With a little luck, it goes forward and you win... or maybe it doesn't, and you lose."
(iz filma)


Kao okorjeli obožavatelj opusa Woodya Allena, koji ne uključuje samo filmove već i knjige i glazbu, podignuta pompa oko njegovog novog filma "Match Point" koji je opisivan kao "povratak majstora u formu" nakon nekoliko slabijih posljednjih filmova (kritičari spominju "Mighty Aphrodite" iz daleke 1995. kao posljednji odličan) me ponukala da ne čekam izlazak filma na DVDu već da ga odem pogledati u kino. Da se razumijemo, radoholičar kakav je, taj 70ogodišnjak je snimio do sada hrpu filmova, izbacujući ih redovito ritmom maltene jedan na godinu, od kojih je velik broj nedostižne kvalitete za mnoge autore. U takvom opusu, filmove koje je snimao posljednjih 10tak godina ("Small Time Crooks", "Hollywood Ending", "Melinda and Melinda", da spomenem samo neke), spadaju u niži rang njegovih uradaka iako su oni opet puno više od prosječne holivudske konfekcije i meni svi puno više od kategorije "samo gledljivi". Enivej, da se vratim na početak: kritičari su "Match Point" ishvalili, Woody ga je snimao u Engleskoj (inače radi na svom omiljenom Manhattanu, ne napuštajući ga ni da podigne dobivenog Oscara), u njemu niti ne glumi niti je lika koji bi podsjećao na njega (dakle, jako atipičan woodijevski film), te je uz sve te "novosti" za njegove filmove, žanrovski najavljen kao krimić! Opa, rekoh, to se mora vidjeti odmah!

Osnovno pitanje filma i pokretač radnje je da li je važnije biti bogat ili sretan dodajući tome i žličicu one "slučajne sreće", spomenute na početku ovog texta u citatu iz filma. Pratimo dolazak u London ex tenisača, a sada instruktora, Chrisa Wiltona (Jonathan Rhys Meyers) koji se vrlo skoro sprijatelji sa Tomom Hewettom (Matthew Goode), a potom i s njegovom bogatom familijom. Tomova sestra Chloe (Emily Mortimer) se zapali za Chrisa, no njemu upadne u oko Tomova zaručnica, fatalna američka wannabe glumica Nola (Scarlett Johansson)... Svi glumci su, što je uostalom obilježje Woodijevih filmova, se odlično snašli u svojim ulogama ("gooood casting", rekao bi moj prijatelj Mike) - nisu to uloge po kojima će se pamtiti ili koje će ih svjetovno proslaviti, ali su to one koje tim glumcima stoje u gornjem rangu njihove karijere (pričam za zadnjih 10tak ili više Woodijevih filmova u kojem je često više glavnih likova, 5-10 čak), a Woody se i kao scenarist propitujući pitanje bogatstva i sreće na način Dostojevskog, uz dozu tipične engleštine (ne samo interijeri i eksterijeri, već i karakteri i dijalozi), i kao redatelj opet pokazao majstorom.

Ipak, za mene je "Match Point" je još jedan osobni primjer velikih očekivanja stvorenih prethodim čitanjem kritika. Naime, očekivajući krimić, čudno sam se osjećao veći dio filma (početni) koji je zapravo ljubavna drama, a dok je krimi dio stvarno krenuo, onda sam razrogačenih očiju samo molio da traje čim duže. I naravno, za ta očekivanja nije kriv sam Woody, ali znam da bi da sam gledao "Match Point" bez očekivanja krimića, odnosno, da je ovaj drugi dio imao više prostora u filmu, puno više uživao u njemu (to govorim da se ispucam, a i tebe da upozorim, o potencijalni gledatelju).

Jurica Pavičić, kritičar čiji ukus i komentare izuzetno cijenim i često se s njima slažem, je film ocijenio s pet zvjezdica, proglašavajući ga remek djelom, no koliko mi god zbog Woodya bilo drago da je napravio jako dobar film (pa eto, i radio u Engleskoj), ja ne mogu ići dalje od ocjene koju mu dajem niže. Ipak, da se ne bi krivo shvatili, "Match Point" itekako zaslužuje ogled, ali to nije film u njegovom bogatom opusu kojeg bi gledao više puta u kratkom vremenskom roku, kao neke njegova druga ostvarenja.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 24/04/2006