Angelina Jolie je zabrinuta majka, u filmu Clinta Eastwooda, koji se gotovo dokumentarističkom preciznošću bavi sa istinitim slučajem koji se dogodio krajem 20-ih godina prošloga stoljeća u Los Angelesu. Christine Collins je zaposlena majka koja ima dobar odnos sa svojim sinom Walterom (Griffith). Jedan dan ostaje duže na poslu i vraća se u praznu kuću. Sporost policije joj ne pomaže u doživljenom šoku, ali ona je uporna, i nakon dugo vremena prima sretne vijesti. Njezin sin je pronađen, ali ona se ne može pretjerano veseliti jer se radi o djetetu koje nije njezino.
Pod pritiskom policije - koja nastoji barem malo osvjetlati prljavi obraz - odvodi novo dijete doma, ali odmah nastavlja sa borbom za svojega pravog sina. Njezina uznemirenost smeta policajcu J.J. Jonesu (Donovan) koji joj šalje šarlatane kako bi ju uvjerili da se nakon mjeseci izbivanja mala djeca mogu drastično promijeniti. Štoviše mogu izgubiti na visini zbog pretrpljenog stresa. Zbog vremena u kojemu se nalazi, kao žena, Christine se smatra inferiornom muškarcima, pa njezina 'blebetanja' dovode do smještanja u psihijatrijsku ustanovu. Cijeli taj slučaj zvuči suludo - od podmetanja lažnog djeteta, preko čudnih 'znanstveno' utemeljenih činjenica - ali radi se o nečemu što je inspirirano stvarnim događajima. Jones je kreator teške situacije u koju dolazi Christine, ali samo zato jer je to dio normalne prakse tadašnje policije koja je bez problema smještala 'lude' žene u sanatorije zbog neposluha i nepodopština koje su izazivale. Srećom, Christine ima svojeg vlastitog anđela čuvara, prezbiterijanskog pastora Gustava Briegleba (Malkovich). Njihove uloge nisu pretjerano zahvalne, jer oboje obitavaju u jednoj dimenziji - ona se bori za svojeg sina, on se bori protiv korumpirane policije. To ne bi trebalo umanjivati njihove izvedbe koje su točno ono što priča traži i ništa više. Kao i kod drugih filmova čija se radnja događa u prošlosti svaki detalj je na svojemu mjestu: stari auti, arhitektura, odjeća, frizure. Svi ti elementi doprinose sporom ritmu filma, gotovo monotonom prolasku kroz događaje koji su stvarni, i samim time donekle ograničavajući. No u isto vrijeme pridonose i većem uživanju u samome filmu. Količina truda koja je uložena u oživljavanje toga perioda se vidi u svakoj sceni. Kada se u priči pojavi serijski ubojica djece, koji je između silnih žrtava možda ubio i Christininog sina, priča ne ulazi u mučne detalje, tj. prikazivanje istih, nego slijedi ustanovljeni rasplet u kojem dolazi do prosvjeda, suđenja, i još suđenja, ali film bez obzira na zatvaranje svih važnih poglavlja, još dugo nastavlja pratiti sve detalje vezane uz tadašnje događaje. Nakon toliko uloženog truda u vizualni dokument tadašnjeg vremena, Clint Eastwood se očito nije želio maknuti od teškoga materijala. I kao takav film ispunjava svrhu, i donosi relativno opširan i cjelovit pogled na morbidne događaje koji su se odvijali prije 80-ak godina.

Posebni dodaci DVD izdanja: Partneri u zločinu: Clint Eastwood i Angelina Jolie, prilog o snimanju filma, prilog o pretvaranja Angeline u Christine Collins

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 10/11/2009