Ljudski strah se ne mijenja. Iracionalan u većini slučajeva, strah je zajednička karakteristika svakog ljudskog bića - među mnogobrojnim strahovima, jedan od najustrajnijih i najproširenijih je svakako mrak. To je nepoznanica, granica do koje ljudsko oko vidi, tanka opna koja iza sebe skriva sve i ništa. Svi drugi strahovi, potpomognuti maštom, mogu naći svoje uporište u mraku. Bez obzira o čemu čovjek razmišljao u danom trenu, mrak širi svoj utjecaj lako, sigurno i postojano. Ako strah ne izlazi na površinu zbog mraka, onda uvijek ostaje onaj racionalni strah - stvarna prijetnja je, iako manje potentna od onoga što čovjek skriva u podsvijesti, uvijek prisutna. Mrak ponekad skriva opasnost koja nije plod mašte - ali razlučivanje, dok se racionalno i iracionalno miješaju, nije sasvim jasno - pogotovo kada se čovjek suoči sa stvarnom prijetnjom. Drugi film redatelja Neila Marshalla je ostvarenje u kojem se napetost polako pojačava iz scene u scenu, i miješa sa strahom. Iako film počinje sa nekim scenama koje jednoj od prijateljica daju tešku emocionalnu prtljagu, ostatak filma je prepušten izazivanju straha, zabave, i nepretencioznog eskapizma. No u isto vrijeme stvara nelagodu, zbog uskih prolaza unutar špilja, i konstantnog mraka kroz koji se probijaju samo svjetiljke od prijateljica.
Sve počinje gotovo bezazleno. Nekoliko prijateljica se okuplja usred šume, u jednoj kolibi. Probleme imaju svi, ali to je nekako nevažno, jer se spremaju za istraživanje špilja, koje su relativno sigurne i jednostavne, čak i za najobičnije speleološke amatere. Dolazi i jutro, nakon neugodno prospavane noći prijateljice kreću u avanturu, ali nisu svjesne da se ne odlazi u najavljene (sigurne) špilje, nego u neke koje su puno zahtjevnije - nisu ni ubilježene na kartama.
Zbog neznanja i nekih prešućivanja, djevojke ulaze u tamu, gdje se sve mijenja. Teško je reći, bez previše otkrivanja, što se točno zbiva u špiljama, jer se radi o velikoj prekretnici u radnji, koja ne dolazi iz očekivanog smjera, ali na vrhuncu napetosti uništava svaku nadu da će išta biti isto, kako za gledatelje, tako i za likove u filmu. Redatelj je uspješno realizirao i maksimalno iskoristio uske prolaze, i stvorio izrazito napetu atmosferu, sa scenama koje su minimalističke zbog mjesta radnje, ali intenzivne i puno efektnije od većine stvari koje se danas mogu vidjeti u akcijskim filmovima. Mrak i sve teži teren polako nagrizaju psihu, racionalno ustupa mjesto iracionalnom, što se manifestira u najgorem mogućem obliku. Strah se pojačava, a prijetnja dolazi iz svakog smjera: zidovi su sve bliže, prolazi sve uži, a mrak toliko gust da je teško povjerovati da je danje svjetlo išta više od produkta mašte.

ocjena filma [1-10]: 8

robert tabula // 02/11/2009