Ovaj veoma opsežan dokumentarni film djelo je Matej Perkova u kojem je sabrao sve aktere legendarne punk scene Koprivnice od najranijih dana iz 1977. sve do danas. Citat Tomislav Bratkovića: 'Punk je društvena zajednica i socijaliziranje s drugim ljudima koji možda i nemaju iste poglede na svijet' je još i najbolji prikaz ovog filma koji obilluje sa zafrkancijama i ozbiljnim angažiranim svjetonazorom. Sve o legendarnoj koprivničkoj punk sceni koja je 1990. pokrenula cijelu bujicu srodnih izvođača na hrvatskoj i ex-Yu sceni ovjekovječio je mladi entuzijast Matej Perkov na jednoj kameri sa minimalnim financijama koje se svode isljučivo na bijedni studentski džeparac. Vremena su sve lošija, a bandovi su sve bolji. Bandovi su sve bolji, a novaca je sve manje. Novaca je sve manje, a bandova ima sve više. Bandova ima sve više, a društvo je sve lošije. Društvo je sve lošije, a inspiracija je sve veća. Inspiracija je sve veća, a bandovi su sve ljutiji i opakiji. Bandovi su sve ljutiji i opakiji.... Može se unedogled nabrajati. Punk nema kraja. Ili kako glasi jedan interesantan slogan iz filma 'čovjek može izaći iz punka, ali punk iz čovjeka nikada'. Koprivnica je unazad posljednjih 20-tak godina postala glavnim gradom sjeverozapadne Hrvatske, te ima jedan od najjačih industrijskih centara na Balkanu (Belupo, Podravka i naravno Pivovara, Vegeta i Lipički studenac) i u vrlo kratkom vremenu je dosegla cifru od nekih 40 tisuća stanovnika, te po rapidnom progresu ozbiljno prijeti Varaždinu koji je tokom '90-tih bio epicentar ovog dijela Hrvatske. Kada je Overflow startao, davne 1990., grad je imao nekih 15-16 tisuća stanovnika i malo tko je tada mogao pretpostaviti da će ovaj band napraviti eksploziju u širokim, čak i internacionalnim razmjerima. Autor filma Matej Perkov je ovdje dokumentirao uglavnom sve važnije ljude, bandove i događaje lokalne kulture koji su povezani sa punk scenom kroz konceptualni prikaz od A do Ž. Sve je pročešljao, potrošio je dobrih godinu dana, ali je uspio pohvatati sve ono što je bitno za ovaj nadasve raritetni primjer koji je u svjetskim razmjerima blizak sceni Seattlea ili punk-new wavea u vremenu Londona i Manchestera 1977-81 koji u jednom povećem kvartu sa otprilike 35-40 tisuća stanovnika moguće nije imao toliko bandova koliko ih je bilo nekad i koliko ih danas ima Koprivnica. Film otvara monolog Milivoj Štefanca koji govori da je 1977. nakon prvog albuma The Clash odlučio da i on počne stvarati nešto slično jer je do tada slušao pjesme koje su trajale po 20-tak minuta tipa Pink Floyd i Deep Purple, te je shvatio da postoji nešto daleko bolje u r'n'r-u. Osnovao je grupu Fakini koja je bila uz Pankrte, Parafe, Termite, Pekinšku Patku i rano Prljavo kazalište jedan od prvih punk bandova na području bivše Jugoslavije. Naredni sugovornik je rock kritičar Vladimir Horvat koji priča o velikom KC punk bumu na početku '90-tih nakon relativnog punk zatišja koje je u ovome gradu vladalo tokom '80-tih godina. Krenuli su prvi punk bandovi Analna Psorijaza, Overflow, Don't..., a kasnije Running Party i Dorothy's Knees, te su svi ovi bandovi dobili svoje specijalno mjesto u ovom filmu koji ukupno iznosi 100 minuta. Tihomir Grobenski, basist Don't, banda kojeg je čak vrtio i legendarni John Peel na svojim BBC Radio 1 sessionima, priča da je tokom '80-tih u Koprivnici postojalo niz bandova koji su svirali raznovrsnu glazbu, no početkom '90-tih pojavila se nova snaga koja je pratila i podržavala nove trendove i stilove post-punka i grungea koji su udarili temelje novoj sceni Koprivnice, a i Hrvatske. Također je ovdje prisutan i Zdenko Franjić koji je bio bio prvi izdavač svih ovih bandova još u vrijeme kada je Slušaj najglasnije bila javna diskografska etiketa koja je imala i nešto novaca tako da su bandovi dobili priliku da snimaju u pravom studiju uz produkciju Denykena. U filmu učestvuje nekih 20-tak bandova i 50-tak sugovornika, a redom to su prvi koprivnički punk-hc band ANALNA PSORIJAZA i DOROTHY'S KNEES (Tomislav Šifkorn - Manijak, Dalibor Trojak - Trule), RUNNING PARTY (Dražen Kuzmić, Boris), DON'T (Tihomir Grobenski, Katarina Pavlek, Ninoslav Jurić), potom druga generacija nastala negdje sredinom '90-tih - ANGRY COWS (Dalibor Kos, Željko Božin), EMETIK (Danijel Pošta, Matija Posedi), ABUSED (Ivan Bukovec, Domagoj Ljubić, Bojan Kanižaj, Vjekoslav Topolko) i najnovija KC scena sa VICTIMS OF SYSTEM (Tomislav Sertić, Bojan Varićak), STENCH (Bojan Kanižaj, Tomislav Bratković, Tomislav Ferenc, Igor Turk, Manuel Marković), DOLUS (Vedran Šikić, Danijel Frčko), SPICE BOYS (Manijak, Branimir Živković ex-Overflow), OVERFLOW (Žika, Dado, Mali, Kono), DEAD FISH (Leo Benkek, Denis Koščak, Relja Kekez, Aleksandar Rapaić, Matija Peić), PILLOW PACK (Matija Zemljačanec, Leo Benkek, Domagoj Čokonaj, Marko Kuhar), FLIP (Lucija Hraščanec, Ivan Horvatić, Ivan Grobenski), ONE STEP AWAY (Zoran Piberčnik - basist Overflow, Ivan Bukovec - otkačeni bubnjar i 'duša od čovjeka' u više KC bandova), SUHO GRLO NOS (Bruno Antolić, Ivan Horvatić - Horva), EPEPE (Pavle Bojanić, Borna Ilić, Valentino Potroško, Antonio Hanžek) i COCK PIT (Ivan Šlabek, Filip Turk, Karlo Zeman, Sami Samuel Janjanin, Zvonimir Mujkić). Da se netko ne bi naljutio, Overflow su stavljeni u koncept filma tek u trećem dijelu aranžmana nakon reuniona 2005. godine kada je autor, Matej koji je pravi Koprivničanac, počeo shvatati što su i tko Overflow ne samo u lokalnim i regionalnim, već i u svjetskim okvirima. Nema zamjerke. Ninoslav Jurić (ex-Don't) je svratio sjećanje na prvi rock-klub u Koprivnici, "Kameleon" (bivši "Stil") gdje se tokom 1997. održalo mnogo koncerata, a najznačanjiji bili su gostovanja španjolskih garažnih punk-rockera Pleasure Fuckers, njujorških Earth Crises, te Hladno Pivo, Kojoti, Zabranjeno pušenje... U filmu se pojavljuje još cijeli niz ljudi koji su na direktan ili indirektan način promovirali koprivničku punk scenu - dizajner Antionio Grgić, Tomislav Bratković iz udruge Hyper koji je pokrenuo underground klub "Green Mile" koji je nažalost djelovao kratko vrijeme jer se određenim ljudima iz gradske uprave nije dopadao njihov rad. Kaže 'kultura grada nije kultura ako nema alternativnu kulturu'. Tu su još Konrad Mulvaj (ex-Overflow) koji je sa udrugom KUM revitalizirao bivšu Kuglanu i nakon velikog preuređenja otvorio postojeću "Kuglu", jedan od bitnijih klubova u Hrvatskoj odakle je krenula godišnja glazbena nagrada "Zlatna koogla" na inicijativu Anđelo Jurkasa (ex-Opomena pred isključenje, Nemesis, Karpis), zatim Nela Bogadi, Nenad Farkaš i Denis Koščak iz udruge MAK koji su jedni od pokretača festivala na kojem se promoviraju ženski bandovi i ženska umjetnost, pa Sunča iz zagrebačkog ženskog psycho post-punk trija Ž/Buka, Moko iz sastava Bezzvuka, zatim Saša Lončarič iz udruge KVARK iz Križevca i legendarni Mario Grobenski koji je gotovo sav razvojni put KC punka zabilježio svojim foto-aparatom još od 1990. godine naovamo. Ima tu još masu govornika koji govore o tom fenomenu lokalne punk scene (primjerice Dora iz đurđevačkog punk banda Zelena Radost, Ivana, Robert, Hana, Luka, Igor Ježek, Adriana...), a jedan od pikantnijih video zapisa je snimljen vjerojatno mobitelom gdje jedan pripadnik strašnih policijskih snaga u uniformi cuga bambus sa koprivničkom punk ekipom u vlaku, ha-ha-ha! Kroz film se otkriva cijeli niz nepoznatih priča i anegdota, a jedna od njih je malo poznata činjenica da je Analnoj Psorijazi prilikom nastupa u KSET-u negdje 1991-92 predgrupa bilo Hladno Pivo koje je tih godina kretala kao sasvim bezazlen punk-hc sastav. Također je zgodna pričica Željka Božina koji je ispripovjedio da dosta dugo nisu imali odgovarajuće ime za band, pa su prilikom pauze na probi koju su imali u selu Herešin pored Koprivnice gledali krave kako pasu na obljižnjoj livadi koje su im izgledale dosta ljuto, pa su povezali njihove mrke face sa svojom glazbom i prozvali se Angry Cows. Sličnu priču ispričao je i Matija Posedi koji također nisu mogli pronaći adekvatno ime, pa su listajući engleski riječnik bacali penkalo koje je jednom prilikom palo na riječ Emetic (sredstvo za povraćanje). Smiješna je priča i Danijel Pošte koji se prisjetio jednog koncerta u koprivničkom hotelu gdje je nastupao Emetic na jednoj modnoj reviji. Kaže da su gosti bili mahom dotjerani u odijelima i očito nisu znali koga su pozvali, te su ih nakon 20 minuta svirke zamolili da završe i da je im je bilo dobro! Možeš si misliti; manekenke, pederčići i šminkeri... Ha-ha-ha! Tomislav Sertić je ispričao jednu anegdotu kada je sa bandom Stench došao svirati u klub "Zeppelin" gdje ih je gazdarica pitala jel' oni sviraju rock and roll, na što su oni rekli da sviraju crust (krast). Nakon koncerta je otišao na telefon koji se nalazio u obližnjim klupskim prostorijama gdje ga je zatekla ta domačica i rekla mu drsko 'nemoj mi tu krast'! Ha-ha-ha! Također je interesantna još jedna njegova priča da su organizirali jedan koncert u "Green Mile" klubu gdje se umjesto novaca karta naplaćivala s jednom knjigom. Kaže Tomislav da su ljudi donosili knjige iz kućnih biblioteka, a bilo je tu i podosta ukradenih knjiga, he-he-he... Pikantnu priču ispričao je Danijel Frčko - on je sa svojim bandom Dolus organizirao probu u svojoj kući gdje je ispraznio dnevni boravak iskoristivši odlazak roditelja. Namjestili su pojačala i instrumente, došli su ih pogledati i poslušati neki prijatelji, a nakon izvjesnog vremena okupilo se društvo iz parka, školskog centra i iz grada, te je na kraju čitava kuća i dvorište vrvjelo od nekih stotinjak nepozvanih gostiju na tulumu koji je trajao do ranih jutarnjih sati! Šta je snaga punka... A i važno je napomenuti, ono što se već pomalo i zaboravilo, kako kaže Žika pjevač Overflow 'mi smo odmah na početku imali probe skoro svaki dan i pravimo muziku koja je nama dobra i ako je dobra, onda ide dalje/ ...što je čovjek veća zvijezda, to je normalniji'. Pillow Pack su spomenuli da su jednom prilikom svirali sa Kawasaki 3P i kažu da su Tomfa i ekipa više bili na tripu nego li na na kawasakiju - 'to je bila tvornica ljepila' (još jedno ha-ha-ha). Suho Grlo Nos između ostalog navode da se nakon njihovog nastupa na festivalu 'KC Rock 2008' srušila bina usljed iznenadnog nevremena, što danas, hvala Bogu, zvuči vrlo smiješno, no oni koji su tada prisustvovali tom spektaklu svakako nisu nikako mogli ostati ravnodušni (skupa samnom). Osim toga kažu da 'za nekakve Rasmus, Vatru i te pizde materine ljudi mogu izdvojiti i po 150 kuna, a za nas, Pillow Pack i Dead Fish ne mogu izdvojiti niti 10 kuna'. Sve ove bandove prvenstveno je povukla ona početna KC scena koju su povukli Mario i Tiki Grobenski, te Manijak & co. (Analna Psorijaza, Dorothy's Knees...) i naravno Overflow i Don't, a svi oni su mahom slušali vrlo sličnu glazbu koja se kao utjecaji često spominje u ovom filmu - od The Velvet Underground, Lou Reeda, Sex Pistols i Ramones, preko Sonic Youth, Violent Femmes, Pixies, Fugazi, Nomeansno, The Jesus Lizard, sve do Rancid, Nofxx i New Bomb Turks. Koliko god da su ti bandovi htjeli zvučati drugačije od svojih kolega, ipak su kao što je to prepoznao Matej, punk bandovi. Sreća ove scene je što je odmah prepoznata u širokim okvirima nakon velikog uspjeha Overflow još 1991. godine i zaista se ne treba brinuti za glazenu budućnost ovog grada uz nekih 15-tak momentalno aktualnih rock bandova. 1990. kada su počeli Overflow, gotovo da nije bilo niti jednog aktivnog lokalnog rock sastava.

Matej Perkov je napravio odličan dokumentarac koji je blizak Mirkovićevom "Sretnom djetetu", a o tehničkim ponekad neusklađenim dionicama ne vrijedi govoriti. Momak je napravio film sa srcem i dušom, te bezrezervno spada u sam vrh hrvatskih r'n'n'r video ostvarenja koje morate vidjeti. Izdanje je štampano samo u 500 komada koji je gotovo razgrabljeno, a ako želite nabaviti ovaj raritetni film, obratite se na sljedeće adrese: distiller_nam@yahoo.com ili na http://www.myspace.com/come_to_music . Download još nije moguć jer je autora stajao cijelog bogatstva đeparca koje je od prlilike slično onome starom ex-yu sistemu kada je većina publike štedjela tjedan dana i umjesto sendviča kupovala LP ploču. Za nešto dobro uvijek se isplati gladovati.

Najbolji 'epitaf' ovom filmu dao je jedan od najzaslužnijih glazbenika za pokretanje cijele scene Tomislav Šifkorn - Manijak koje je rekao da nije bitno u kojem pravcu se kreće glazba, već je bitna kreativnost.

Ovaj dugačak film može pokrenuti cijelu bujicu zasnovanu na lokalnim temeljima, no Koprivnica je u zadnjih 20 godina pokazala strahovitu kreativnu snagu grada koja se može bez ikakvih predrasuda mjeriti sa milijunskim Zagrebom. Koprivnica bi u nekim okvirima mogla biti 3-4 kvarta Zagreba (primjerice Folka, Savica, Utrine i Zapruđe) gdje osim Majki, Skauta, Tehac, Pipsa, Kerna, jednog novog rappera i nekadašnjeg Senne M gotovo nitko ne pravi glazbu. Vjerojatno ste i sami suočeni sa činjenicom da u velikim gradovima nema puno kreativaca u odnosu na broj stanovnika. Gradovi su zatrpani sa radnicima koji traže posao, a manja naselja i sela strahovito opadaju po broju stanovništva jer tamo gdje nema zaposlenja, nema niti života, a niti pripadajuće infrastrukture. Promocija filma održana je 26.VI 2009. u Koprivnici (Kugla), te je tom prilikom uz ulaznicu podijeljeno oko 300-tinjak DVD kopija sa snimkom filma. Sama tiraža iznosi 500 komada i vrlo brzo će nestati, zato požurite da nabavite svoj primjerak.

horvi // 10/07/2009