S&H je film koji spada u 2 niza: u onaj holiwudskih buddy-buddy filmova i u onaj remejkova nekadašnjih serija. Buddy-buddy filmovi, koji su svoj vrhunac imali vjerojatno tamo negdje s drugim nastavkom "Smrtonosnog oružja", mogu biti zabavni samo ako film sadrži dobru priču i određenu "kemiju" između dva glavna junaka. Remejkovi nekadašnjih serija ("Mission: Impossible" , "Charlie's Angels") neamerikancima mogu biti zabavni ako uspiju ideju vodilju ugraditi u neko novo vrijeme, priču za sebe, a ne se samo nadograđivati na seriju, koje mi većinom nismo imali prilike gledati. S&H ne uspijeva niti u jednom.

Šablonizirana priča o dvojici policajaca od kojih je jedan "wanna be supercop" i koji se strogo drži zakona (pa često radi veću materijalnu štetu prilikom lova na sitne kriminalce nego što je njihov plijen), a drugi puno liberalnijih nazora (dobar teren za razne međusobne situacije, zar ne?). Scena-dvije i oni funkcioniraju k'o vurica (teren propušten) u borbi protiv lokalnog narko bossa. Red akcije, red humora, baš kao što bi filmovi takve vrste i trebali biti. Ali, nije to niti do koljena "Povratku otpisanih" koje baš nedavno pogledah, dragi moji drugovi.

Humor je najveća boljka filma, čini mi se. Jer da ga ima u kvalitetnijim i većim količinama, mogao bi i film proći. Ovako, s par Tarantino alike komentara načitanih gangstera i jednom scenom plesnog dvoboja ("Disco Vietnam"), ne može se daleko stići. Zajebancije na retro furku su neodređene; u jednom momentu je to dobra parodija (spomenuti ples), u drugom se pak čini da je redatelj najviše htio da se čini kao da je film snimljen baš u tom razdoblju. Niti u jednom niti u drugom naumu film ne uspijeva. Pa "Goli pištolj" je u jednoj sceni nekog od nastavka imao 127 puta genijalniju zajebanciju na račun mode&stila življenja tog razdoblja nego cijeli ovaj film! A kao nekakav hommage originalu, imamo i nepotrebnu i skroz debilnu scenu u kojoj vidimo i "prave" S&H; lejdiz end džempermen: Paul Michael Glaser & David Soul, glumci iz originalne serije! Možda baš ta scena u svojoj neinventivnosti dobro predstavlja cijeli film...

I da hoću, nemerem krivit samo glumce. Jer, koliko god Ben znao bit naporan, a Owen se prečesto družit s onim kaskaderom koji je snimao i u Zagrebu te se odaziva na ime Džeki, imali su oni i dobrih uloga i radili s priznatim redateljima u svojoj karijeri. Zanimljivo je da su čak dio sezone 2000/01 proveli snimajući zajedno ("Meet the Parents", "Zoolander", "The Royal Tenenbaums").

Ono što izvlači film od potpune propasti su:
* skroooz subjektivno - neke retro furke (vizualno su mi 70te baš opičene),
* pokoja glazbena numera,
* Carmen Electra (ne znaš tko je to?) i Amy Smart ("The Butterfly Effect"), te
* last but definitely not the least, Snoop Dogg koji je u filmu apsulutno najveća faca Ostalo sve je niš' koristi.

ocjena filma [1-10]: 4

sale // 25/11/2004