Producijski razvikana i dugo najavljivana, još jedna ekranizacija popularne knjige Richarda Mathesona "Ja sam legenda" s Will "bel air princ" Smithom u glavnoj ulozi.
"The Omega Man" i "Last Man on Earth" su po nekim standardima već poprilično zastarjele adaptacije ovako originalne priče, pa je holivud odlučio da je vrijeme za jednu novu, moderniju, ozbiljniju.

W. Smith kao u startu favorit za glavnu ulogu je shvatio ovo vrlo ozbiljno, pa je svim snagama želio pridobiti Guillerma Del Tora (panov labirint) da sjedne za redateljsku stolicu, koji je to s velikom žalošću morao odbiti zbog snimanja "Hellboya 2".
Pa tu stupa Francis Lawrence, tvorac jednog, po mnogima, velikog razočaranja "Constantine", što je dalo mnogim fanovima misliti, te kritzirati još prije samog snimanja. Ali kako je sve ispalo, je sljedeće.

"I am legend" je kod mene, koji sam bio podosta skeptičan prije samog gledanja, ispunio, te i prešao baš sva očekivanja.

Will Smith kao dr. Rober Neville, koji nakon moderne kuge, air-borne virusa koji je ispočetka djelovao kao lijek protiv raka, a kasnije počeo gadno mutirati pretvarajući ljude u agresivne polu životinje bez pigmentacije, te nagonske žeđi za krvlju, ostaje posljednji preživjeli čovjek u New Yorku, a vjerojatno i u svijetu.

Gotovo cijeli film prati život i prijateljstvo Nevilla i njegova najboljeg prijatelja - psa Sama, u tom napuštenom, usamljenom, ispraznom, polu urušenom gradu.
Njegove dnevne navike, iskustva i rutina kojom preživljava na osnovnoj ljudskoj razini. Ovdje film djeluje kao odlično ispričana "avanturistička" drama jednog čovjeka kojega izjeda samoća do granice ludila, dok pak kad padne mrak postaje adrenalinom nabijeni akcijski horor triler gdje se Neville mora sukobljavati sa hordama krvožednih "zombija".
Svo to vrijeme pokušavajući otkriti lijek protiv virusa na koji je samo nekolicina ljudi bila imuna, ukljućujući njega samog. Tu film skreće u pravom malom istraživačkom, zagonetnom, sci-fi, medicinskom smjeru.

Stvarno je teško naći manu ovom filmu. Vidi se da je taj ogroman budžet, koji premašuje čak i "pirate s kariba" kvalitetno utrošen u svaki kadar.
Vizualno bez premca, CGI zombiji koji su zamijenili prave živuće glumce su ispali kao pravi pogodak, određeni fizički izrazi lica koje bi inače bilo nemoguće postići djeluju uistinu zastrašujuće i nadasve jezivo. Tako da oni iz 28 days i 28 weeks later djeluju kao male bebe.
Izgled New Yorka je sniman s toliko poetičnosti i detaljnosti da će se stvatko zapitati kako su, koliko god je do danas tehnički film dogurao, to mogli napraviti, i ostaviti gledatelja bez daha.
Usitinu, ono što filmu daje možda najbolju atmosfeu koju sam ikada vidio.

Zabavan, ozbiljan, nenadmašiv u premnogo aspekata, vrhunska i pohvalna gluma W.Smitha koji je 3/4 filma u kadru sam ili sa psom, ritam koji nikada ne pada, zapanjujuća fotografija te zasluženo i simboličko glorificiranje Bob Marleya kroz soundtrack filma i sam scenarij (W.Smith čak u jednoj pretužnoj sceni pjeva "Three Little Birds") te atmosfera kojom vlada čudan miks spokojne jeze.

Kao veliki fan knjige, i na početku spomenute dvije ekranizacije, bez razmišljanja mogu reći da je ova sada zasjela na broj jedan i približila se pravom duhu knjige. Da je samo kraj napravljen više u stilu knjige, ovo bi bila čista desetka.

ocjena filma [1-10]: 9

vidman // 24/12/2007