11. rujan 2001. je možda najpoznatiji datum u novijoj svjetskoj povijesti, datum kada skoro svi znaju gdje su bili i što su radili, baš kao nekad oni stariji na dan kada je ubijen Kennedy ili kada je umro Tito. Datum je to koji je šokirao Ameriku i cijeli svijet, a onda ih, i za sada, trajno promijenio. Toga su dana oteta 4 aviona s ciljem zabijanja u najpoznatije američke institucije i simbole te države. I dok su 3 aviona, odnosno teroristi koji su ih oteli, ostvarili svoj cilj, četvrti nije. Ovaj film je priča upravo o tom letu.

Netom nakon te katastrofe, filmska je mainstream industrija promptno reagirala - kompjuterski su se retuširale snimke filmova koji su sadržavali uništeni World Trade Centar, a sve s ciljem izbjegavanja bijesa ožalošćene rodbine ili patriotski raspoloženih Amerikanaca. Trebalo je proći nekoliko godina da se slegnu rane i da se Blizanci vrate na velike ekrane i to ne samo u dokumentarnim filmovima. Prvo polako, sa scenom-dvije koje se bile dovoljne da probude osjećaje bijesa, šoka ili tuge (primjerice Spike Lee u "25th Hour"), a onda i sve više, da bi prošle godine dobili i 2 igrana filma velikih redateljskih imena koja su se bavila baš tim danom, "WTC" američkog zločestog dječaka Olivera Stonea te "United 93" Britanca Greengrassa.

I dok je Stone, poznat po svojim propitkivanju i otvorenom kritiziranju bolnih točaka moderne Amerike u naslovima kao što su "Platoon", "JFK", "Born on the 4th of July" ili pak "Natural Born Killers", sve iznenadio svojim netipičnim holivudsko zacukranim pristupom zadanoj temi (danas priznaje da bi to napravio drugačije), Paul Greengrass je hladnim dokumentarističkim pristupom, baš kao i u "Bloody Sunday", napravio vrlo dobar film. Bez jakog patriotskog naboja, bez stereotipnog prikazivanja negativaca, bez, na kraju krajeva, poznatih glumačkih imena (izuzev Sledgea Hammera), Greengrass je stavio ljude u prvi plan. Od onih u kontrolnim tornjevima koji prvo ne mogu vjerovati da je neki avion otet jer se to nije desilo već godinama i vojnih službenika koji nisu spremni za djelovanje u takvim okolnostima, preko terorista na čijim licima također iščitavamo određene osjećaje (ako ništa drugo, strah), do samih putnika tog kobnog leta i njihovog šoka u novonastaloj situaciji.

Spomenut ću i da su uloge vojničkog osoblja te osoblja u kontrolama leta odglumili naturščici koji stvarno i rade tamo, što sveukupno pridonosi još većoj autentičnosti filma i dokumentarnom feelingu.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 18/01/2007