Non-Stop (2014)
Dva holivudska klišeja susrećemo u novom akcijskom trileru "Non-Stop" španjolskog redatelja Jaume Collet-Serra: obrukani, psihički oronuli policajac i putnički zrakoplov kao mjesto radnje. Rečeni redatelj do sada je se profilirao uglavnom u horor filmovima poput "Kuća Od Voska" ili "Siroče", a s Liamom Neesonom, koji ovdje igra zrakoplovnog maršala Billa Marksa, surađivao je već u prvom zajedničkom projektu "Nepoznati identitet" iz 2011. godine.
Tko je ubojica?
Uzevši recept zatomljenih i hladnih boja, karakterističan za skandinavsku kinematografiju, on ovdje crta portret bivšeg policajca koji je izgubio kćer i postavši alkoholičarom, završio kao čuvar internacionalnih zrakoplovnih letova. Iako oni u stvarnom životu zapravo nemaju jurisdikciju izvan US i na takvim letovima ih uopće nema, Collet-Serra ovdje je napravio klasični ustupak ili gaf, ali relacija New York-London prilikom koje se mora preletjeti Atlantik je od ključne važnosti za radnju filma. Stoga naš depresivni samotnjak s uvijek spremnom bočicom alkoholnog pića u unutrašnjem džepu, prezren od strane kolega i hendikepiran strahom od letenja, kreće na još jedan radni let koji će promijeniti njegov bijedni život.
Julianne Moore kao šarmantna suputnica Jen Summers
Na let se ukrcavaju svakojaka lica. Počevši od male djevojčice koja putuje sama i koja našeg anti-junaka podsjeća na njegovu preminulu kćer, kao i Julianne Moore u ulozi šarmantne Jen Summers, pa sve do sumnjivog bliskoistočnog lika kao stereotipa mogućeg teroriste i nekoliko drugih dubioznih faca. Sve je na letu po običnom, dok maršal Bill Marks ne počne dobivati anonimne sms-poruke od navodnog ubojice koji prijeti da će svakih dvadeset minuta ubiti jednog putnika ako mu se ne isplati 150 milijuna dolara. Premda je radnja i tema filma prilično ižvakana i mediokritetna, ovaj Španjolac ipak uspijeva unijeti nekoliko neočekivanih elemenata i iznenadnih prevrata s kojima intrigira gledatelja, ostavljajući ga u potpunoj neizvjesnosti i puštajući ga da nagađa tko i što se sve krije iza toga sve do skoro samog kraja filma. A u jednom momentu Bill Marks postaje čak i sam osumnjičen da je navodni terorist-ubojica.
Puno mogućih kandidata
Uzevši u obzir ograničenu kulisu putničkog zrakoplova tipa Boeing 767-300, film živi prvenstveno od kvalitetne glumačke postave, te zagonetke tko se krije iza prijetnje i koji su njegovi motivi. Dočim je sam motiv, jednom kad je objelodanjen, razočarajuć i prilično "tanak". Najjača strana filma je situacija u kojoj redatelj Collet-Serra kreira napetu atmosferu gdje su svi osumnjičeni pa čak i sam glavni protagonista. On gledatelja postavlja u stanje permanentne sumnje prema svima, uporno ne otkrivajući identitet počinioca i pušta ga da sam razbija glavu. To u nekom trenutku, davno nakon što je protekao sam klimaks filma, postaje neugodno i stresno. A rečeni labav motiv na koncu, kao i samo brzopleto finale, ostavlja prazninu i utisak da je se ovih 106 minuta trajanja filma moglo potrošiti i na neki bolji način.
ocjena filma [1-10]: 6
z. marković // 05/03/2014