Depresivni mladi i nezaposlen glumac Andrew Largeman živi i radi (kao konobar) u LA-u. Odmah na početku filma mu telefonski javlja otac (u upečatljivoj sceni u kojoj je odmah jasno da bi njihovim odnosima trebalo nešto jače od WD-40) da mu je umrla majka, te da, nakon dugo vremena, treba doći u svoj stari kraj. Susret sa starim šul kolegama, kao i upoznavanje nekih novih ljudi, uz činjenicu da je u LA-u zaboravio svoje lijekove i da mu je ovo prvi puta u dužem vremenskom periodu da je bez njih, Andrewu počinje otvarati nove vidike...

Jedan od onih filmova o 20samting odrastanju zbunjene generacije, suočavanju s roditeljima i prijateljima te traženja Velikog smisla, kakvih smo u zadnjih desetak godina imali poprilično - najčešće poluuspješnih proizvoda (puno kvalitetniji su bili slučni uratci sa nešto starijim likovima, primjerice u "American Beauty" (1999) ili pak "Magnoliji" (1999)). Reklo bi se, baš životnih filmova.

Još u prvoj trećini filma ovaj film me užasno podsjetio na osobno jedan od emotivno najdražih filmova "Beautiful girls" prerano preminulog redatelja Teda Demmea. Taj film, u kojem je, osim zvjezdane plejade mladih glumaca (Timothy Hutton, Matt Dillon, Mira Sorvino, Uma Thurman, Max Perlich, da spomenem samo neke), zabljesnula po prvi puta pred mojim očima mlada Natalie, mi je oduvijek bio nešto posebno. Fino dočaravajući atmosferu povratka u stari kraj, susreta sa starim prijateljima (godišnjica mature je naime povod) i dumanja o životu me je često podsjećao na moje povratke u kraj u kojem sam proveo prekrasne lude teenagerske godine, a u kojeg se uvijek rado vratim zbog dragih ljudi. A o neponovljivoj Natalie Portman, da se vratim na "Beautiful girls", da niti ne govorim.

Enivej, da ne zastranjujem previše, "Garden state" me nekako podsjetio na taj film i iako nije toliko kvalitetno napravljen (razina kvalitete nije ujednačena - momenti su genijalni, momenti nišposebno), ipak zaslužuje pozornost. Pun finih (tragikomičnih) detalja kakve često u životu niti ne primjećujemo dok je na ekranu to, eto, nekako lakše, s fino prošaranim, na mjestima i odličnim, soundtrackom, filmu bi po mojem dobro došlo još par dobrih caka (što u mjestimice odličnim dijalozima, što u popratnim događanjima i likovima). Definitivno nije film gdje je priča odnosno neko događanje u prvom planu, već je to atmosfera. Pa ako volite tako nešto, preporučam!

ocjena filma [1-10]: 7

sale // 14/11/2005

PS: Inače, film je režirao po vlastitom scenariju, te najglavniju ulogu u njemu odglumio Zach Braff, momak kojeg vjerojatno poznajete iz serije "Stažist" koja se trenutno vrti na Nacionalki. Da se pravite važni u društvu dok počnete gledati film pa netko kaže "Joj, on mi je tako poznat...".