Totalno drugačiji od drugih

U ovom neoubičajenom "filmu ceste", Steve Coogan i Rob Brydon igraju sami sebe - Steve je glumac u četrdesetima kojem karijera ne ide baš po planu, a slično je i sa ljubavnim životom na duge staze, dok je Rob zadovoljni muž i otac, glumac, radio voditelj i odličan oponašatelj znanih glumaca po profesiji. Njih dvoje su, unatoč različitim pogledima na život, dugogodišnji prijatelji i ponovno se susreću kada Steve traži partnera za radni odmor na sjeveru Engleske koji obuhvaća obilazak više gurmanskih restorana u tom području i pisanje članak za časopis "The Observer". Naime, glavna partnerica za taj planirani odmor je bila Steveova sada već bivša djevojka... I time je rečeno zapravo sve što se tiče radnje: naši likovi putuje engleskim sjeverom, uživajući u hrani i konstantno raspravljajući o različitim temama, od hrane, svojih života, do objašnjenja značenja određene pjesme skupine ABBA. Pritom, kako to već ide na filmovima ceste i putovanjima u stvarnom životu, dublje otkrivaju sebe i dobijaju priliku za popravljanje nekih grešaka na koje su u svakodnevnom životu već zaboravili. Uz naš dvojac, film obiluje drugim znanim filmskim znanim imenima: Sean Connery, Woody Allen, Michael Caine i mnogi drugi znani glasovi nastupaju u ovom filmu, doduše ne svojom pojavom, već u obliku imitacija koje odlično rade naši junaci i koji su izvor nekoliko legendarnih momenata u filmu koji bi se na način dijaloga u modernim srpskim filmova mogli "primiti" i u stvarnom životu.

Nikada nisam bio veliki obožavatelj filmskog izraza Michaela Winterbottoma jer mi se činilo da unatoč zanimljivim temama (Madchester period u "24 Hour Party People", rat u Bosni u "Welcome to Sarajevo", migracije u bulji život u "In This World", sex & rock'n'roll u "9 Songs", zloglasni zatvor Guantanamo u "The Road to Guantanamo") često stavlja stil ispred sadržaja (kratki rezovi, moderni načini snimanja i slične fore). Odnosno, kako sam to jednom zapisao: "Nažalost, zbog njegove velike produktivnosti (ponekad i više filmova godišnje), čini mi se da se ne uvlači u svaku priču do kraja, a spojeno sa njegovim skoro polu-dokumentarističkim stilom, 'random' i 'nezavršenim' kadrovima, dobiveni rezultat često mentalno pukne gledatelja, ali emotivno baš i ne". S druge strane, zapisah i da je "najbolji kada je najmanje pretenciozan" i ovim filmom mi to još jednom dokazuje.

Film je inače prvotno nastao kao mahom improvizirani humoristični serijal od šest epizoda snimljen za BBC i ovjenčan nagradom BAFTA u kategoriji sitcoma, da bi bio kasnije montažiran i kao cjelovečernji film. Uz to, zanimljivo je i da se glumci odnosno likovi pojavljuju drugi puta u filmovima Michaela Winterbottoma - naime, u filmu "Tristram Shandy: A Cock and Bull Story" (2006.) su Coogan i Brydon zaigrali sami sebe u tom filmu unutar filma, da bi se eto u filmu "The Trip" pojavili ponovno. Na našu radost i veselje.

Odlične priče, a pogotovo dijaloga, i sjajne nenametljive režije te naprosto izvrsnih glumačkih ostvarenja, ovaj vudialenovska verzija engleskog filma ceste je naprosto osvježavajuće sjajan film. Sjajne upotrebe glazbe u filmu (muzički intermezzi su priča za sebe), koja je miljama daleko od one na koju smo navikli u "daj par taktova i opiči refren, pa rez na drugu scenu", a koja opet priziva Woody Allena. Uz to, recimo, seks se u filmu uopće ne prikazuje - ma kakav seks, niti flirtanja nema, samo u naznakama - što je malo čudo u ovo doba kada filmove prodaju seks i nasilje, uz vilenjake i vampire, dakako.

Ako su vas "popaljivali" dijalozi u filmovima kao što su "Pulp Fiction" ili oni Woodya Allena, pogledajte ovaj film. Ako je ono što tražite od sedme umjetnosti neograničena minutaža specijalnih efekata, radije nemojte.

Jedno od osobnih najugodnijih filmskih iznenađenja godine na izmaku - film od kojeg nisam očekivao bog zna što, a dobio sam puno, jako puno.

ocjena filma [1-10]: 9

sale // 19/12/2011