Ovaj četverac iz Glasgowa, tipično britanskog izgleda i arhaičnih frizura a-la Joy Division okupio se oko ekipe s umjetničke škole, gdje je bubnjar Paul u to vrijeme radio, a basist Bob studirao, dok je student engleskog, sada pjevac Alex Kapranos poznavao ekipu iz te škole. Nakon navodnog "fajta" s Alexom na nekom partiju kad je prisvojio Alexovu bocu vodke, kao svoju, pridružio im se gitarist Nick.

Iako su i sami priznali da prije nisu znali baš puno o nadvojvodi, sviđalo im se kako zvuči to ime pri izgovoru i odlučili ga prisvojiti. Ubrzo nakon toga potpisali su za Domino records i snimili odličan singl Darts of Pleasure. Singl počinje s riječima You are the latest contender, You are the one to remember, a završava lošim njemackim Ich heisse superfantastisch Ich trinke Schampus mit Lachsfisch… I to je bilo to. FF su krenuli u osvajanje. Engleski kritičari svršavaju, publika je na koljenima.

Zvuk art-osamdesetih koji je u modi (a koji su prije njih već uspješno isprobali Interpol, Rapture ili Stellastarr*) sa strokesoidnim gitarističkim primjesama, širi se cijelim albumom. Ono što mene najviše oduševljava u cijeloj priči, je činjenica da oni ne prikrivaju svoju fasciniranost Jarvisom i njegovim PULPovcima, jer mi daje priliku da nakon raskida te moje voljene grupe mogu uživati barem u sličnim ritmovima, ako već ne u Jarvisovom glasu. Možda najvidljivija i najopipljivija usporedba s tim bendom je baš na novom singlu Matinee, ne toliko u glazbenom dijelu, koliko se može to zaključiti gledajući video spot za tu pjesmu.

Uz navedene pjesme, ostatak ploce je ugodan i ne naporan za slušanje, a kroz sve se pjesme (espešli na Matinee i Auf Achse) proteže onaj zarazni disko ritam osamdesetih koji tjera bar jednu nogu na lagano gibanje.

U limitiranom izdanju albuma na dodatnom cdu snimljen je legendarni koncert iz amsterdamskog Paradisa iz 2003, na kojem su odsvirali i dvije dosad neobjavljene pjesme Truck Stop i Margarita.
Za kraj, FF su odlučili zasvirati u Sarajevu 28.06. (nije patka, potvrdeno na oficijelnom sajtu), na dan atentata, dok im na turneji kao support svira bend pod imenom Gavrilo Princip (da mi je samo čuti kak to englezi izgovaraju!!!). Ko zna, možda se neki bend nazove Ante Pavelić, Mirko Norac ili Franjo Tuđman, pa postane špica popularan i dode u državu našu.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 05/05/2004