Riječki trojac po treći puta iznenađuje dovitljivošću i kreativnošću u svim aspektima. Prva dva albuma bila su gitaristička kombinacija math, progressive i post-rocka, a ovdje je iznenađenje u tome što je Leo Marohnić svoju gitaru većinom zamjenio klavijaturama i digitalnom gitarom posve promjenivši zvučnu skulpturu benda koji sada zvuči drugačije u rasponu od krautrocka sve do electro-rocka. U principu, to je jedna od onih promjena kada stil ostaje isti, a mijenja se zvuk dobro poznatih kameleonskih prilagodbi David Bowiea, Killing Joke ili Talking Heads što je uistinu lijepo za čuti da Hrvatska konačno ima bend čijih narednih najmanje desetak albuma vjerojatno neće zvučati isto, a Porin i slične nagrade će ih opravdano zaobilaziti jer se ne ocjenjuje kreativnost nego medijska pristupačnost i privlačnost, oni segmenti u kojima ogromno glasačko tijelo sastavljeno od brojnih glazbenih seljačina ne razlikuje proton od feferona. Ali meni je redovito zanimljiv i intrigantan njihov umjetnički pristup sofisticiranom izrazu. Evo, ovaj album nosi ime po gaziranom alkoholnom piću (5.2 % alc/ vol) koji je mješavina limuna, limete i crvene naranče, može se naći u limenci šarene etikete s nekim roznim ftićom (ždral, gnjurac, flamenac, tako nešto, a nije roda) i na prvu bi se pomislilo da je to neko bezalkoholno piće. Tu je još jedna lingvistička zamka: Circus Maximus je legendarni hipodrom u Starom Rimu gdje su se održavale utrke konjskih dvokolica i borbi gladijatora, a zna se u što se to pretvaralo s obiljem krvi i neizostavne žeđi auditorija za pogubljenjem poraženog. Naslovi, naravno instrumentalnih kompozicija su čudnovati, odokativno na latinskom upučujući na neobično sročenu fabulu između satire, tragikomedije i ponovno one bendovski neuhvatljive sofisticiranosti da s ovakvim maštovitim, umjetničkim diskursom mogu raditi što god ih volja.

Pa, idemo tumačiti, a biti ću subjektivan da ustvari nemam blage veze i pojma o suštini čitavog smisla, za početak kojeg otvara "Morus Neira", sočan komad math-rocka s drajverskim synthom, a po nazivu bih rekao lingvistička metafora opijenosti maliganima jer je 'morus' ponašanje, može biti i dud, odnosno murva, a 'mortus', zna se točno kakvo stanje svijesti. Elem, počinje se s insinuiranim pijanstvom, odmah se sjetim asocijacije na Trans AM kad su se slikali u kukuruzu nakon ispijene litre whiskeya, a bome je i stil vrlo blizak u plesnom dekoru. Naredna "Venator" ('lovac') može predstavljati svašta potmulo prigušenim relacijama vrludavog basa Vedrana Medanića i oštrih hard-rock klavijatura na umjeren tempo bubnjara Ivana Polonija. Ah, što li se ovdje lovi i fata, ne bih znao, a malčice bih bio i uvjeren da nije riječ o ribarenju na kvarnerskoj pučini, debanje jelena na čeki u brdima Gorskog kotara ili pseće potrage za istarskim tartufima nego o ulozi lovca (laufera) u šahu i psihološkim odnosima između dva takmaca. Sjećam se, tamo sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća kada su se vodile dugotrajne borbe za svjetskog prvaka od nekih skoro 30-ak partija, Anatolij Karpov je toliko izživcirao Viktora Korčnoja kada je čačkalicom očistio nokte, a onda zube, da je predao meč jer mu je bilo toliko odvratno gledati u njegove prste i prljave nokte. Usput, imali su čak 19 remija, Karpov, poznat po psihološkom lomljenju protivnika je dobio titulu s 3-2, a Korčnoj nikad nije bio svjetski prvak.



Naslovna "Citrus Maximus" zaraznim electro-rock/ synth štihom staccata ulazi u sasvim drugačiju sferu zvuka, Vedranov bas ima onaj štimung pokojnog Mick Karna (Japan), a opet drajverski tekući osjećaj nešto aludira upravo i na Japan "Quiet Life", to jest, ovo je uz Chui electro-rock hit 2024. godine od samo 3 minute, taman za radio miks kad rijetki urednici puste The Chemical Brothers ili Ultravox. "Endogado" je, koliko mi se čini iz grčkog 'endogen' (unutarnje porijeklo), a giba se ponajboljim math/ technical/ progressive performansima od početnog harmonijskog koketiranja s baladičnom koreografijom poput Foreigner svjetskog no. 1 soft-rock hita "I want to know what love is" (1984) u prvih pola minute (a i onom Phil Collins ljigavošću), no sve se okreće u pozitivnom smjeru zrele prog zafrkancije pune psihodelije gdje se mogu čuti i Floydi, Yes, Van Der Graaf Generator i Tangerine Dream za opuštanje, ali staccata Marohnića dinamičkim ekstenzijama rade psihodelična trancedenalna čuda puna uspona i padova punih 6 minuta fine elektronske sesije.

Full album:



Tri zadnje teme su opet specifične: "Hortus vulgaris" (zajednički vrt) ima bogatu melodijsku harmoniju minimalističkog progresa ulazeći u d'n'b kurentnih Chui i Kudikamo!?, čist lako ih se može zamijeniti, ovdje bubnjar igra fantastičan tempo na šarene melodije kao da su sva trojica najmanje vinogradari što se tokom čitave sezone brinu za lozu, a uz to su i dobri podrumari s pravim bačvama, a onda je i vino najbolje. Ovaj komad je preporučljiv za moderne techno freakove sklone izlascima izvan žanrova, elem od spomenutih artista sve do acid-jazz autora u što se uklapa i kratki, lepršavi acid-techno/ house "Prunus perisca" ('orezati šljivu'), vjerojatno o pripremanju najbolje domaće rakije na Kvarneru. Samo, baš mi i nije poznato da šljiva uspjeva u Rijeci s obzirom da već najmanje zadnjih desetak godina ljetujem na Jadranu gdje stablo šljive vidio nisam, a i sami gazde apartmana su mi govorili da šljiva, orah i jabuka ne uspjevaju na mediteranu. Zato se redovito možete najesti breskvi i smokvi, te nabrati lovora koliko god želite. Nisam pretenciozan, jadranski hrvatski mediteran koliko kod da je egzotičan i privlačan, nema poljoprivrednu moć Slavonije, Podravine, Zagorja i Međimurja, čini mi se da ovi Riječani otvaraju prirodnu relaciju 'unutrašnje' i 'vanjske' Hrvatske povezujući našu malu državu na kompaktan, moderan, plesan elektronski-rock način s kojim mogu poput recimo šefildskih 65daysofstatic odšetati kud ih volja. Naposljetku, završna "222" je opet svoja enigma: da ne iznosi 2 minute i 17 sekundi, nego 2 minute i 22 sekunde bilo bi potpuno razumljivo, ovako se svašta poput mene može trbunjati i hipotetski naklapati. Valja se samo prepustiti glazbi i uživati u njoj, a s vremenom će i odgovori doći samo po sebi.

Naslovi: 1.Morus neira, 2.Venator, 3.Citrus maximus, 4.Endogado, 5.Hortus vulgaris, 6.Prunus perisca, 7. 222

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/11/2024