O značenju i utjecaju ovog legendarnog američkog benda iz Lincoln Parka, predgrađa Detroita (Michigan) valjda zna svatko tko ima barem 3 čiste s rockom, garažom, punkom, alternativom i undergroundom. Njihova glavna, prva faza od 1963. do 1972. donijela je praktički sve što je bitno: dva studijska i jedan živi, čuveni album "Kick Out the Jams" iz 1969. (za kojeg je vođa Wayne Kramer tvrdio da je nastup benda te večeri bio očajan), a sav daljnji prosperitet obilježili su problemi s drogom, zakonom (zagovaranje stava r'n'r, droga, seks na ulici i ukidanje kapitalizma), zatim brojni razlazi, dugotrajni hiatusi i stalne svađe, sporovi oko autorskih prava i tantijema, ponovna okupljanja, pa smrt frontmena Rob Tynera 1991., te gitarista Fred Sonic Smitha 1994. (interesantno, obojica od srčanog udara u dobi od 46 godina) i onda u 21. stoljeću bezglava natezanja sa stalnim promjenama postave u kojoj je prodefiliralo čak 24 letećih članova za potrebe koncerata, od toga 3 frontmena i gitarista, te 4 bubnjara, a među njima su bili Matt Cameron (Soundgarden), Brendan Canty (Fugazi), te gitaristi Kim Thayil (Soundgarden) i Don Was. Vijest da se sprema povratnički studijski album primljen je s opravdanom skepsom: originalni basist Michael Davis je umro još 2012, a jedino preostalo živuće jezgro Wayne Kramer (gitara) i Dennis Thompson (bubnjevi) je neprekidno vršilo remonte: konačno, čak šesto okupljanje s toliko mješovitom ekipom da se uopće niti hipotetski ne može dijagnosticirati rezultat novih kompozicija u samoporažavajućim, upitnim potezima. I onda, kako se album stvarao od 2022., prvo je umro Wayne (2. veljače 2024. od raka gušterače), a onda i posljednji motor Thompson 9. svibnja 2024. ne dočekavši objavljivanje ovog rada, prvog studijskog nakon 53 godine. Prvotno odgođen, "Heavy Lifting" je prije svega produkcijski kompromis s više od dvadesetak superzvijezda gdje se kroz listu gostiju nazire jasna cirkusarija da je ovo tek samo polovičan rad Kramera i Thompsona, no priča se da je u tijeku snimanja sam šef dao do znanja 'sada smo svi mi MC5', te je trebala uslijediti i turneja "We are All MC5", a i album je trebao nositi to ime. Naposljetku, dobio se ušušur od 13 pjesama od kojih neke čak kanaliziraju i neizbježan bijes Trumpovog vremena s novim frontmenom Brad Brooksom iz Oaklanda. Ipak, ona radikalnost kontrakulture je ipak ponegdje prisutna zahvaljujući učešću Tom Morella (RATM) u naslovnoj "Heavy lifting" s ponešto nu-metal šarže, zatim "The edge of the switchblade" (' zauzeli smo svoje stavove, izbacili gužve, oslobodili neke mlade umove. Sve je to bilo zbog glazbe... jer smo rijetko bili plaćeni') s novijim Alice In Chains yelperom William Duvallom, a i Slashom, no ako se traže one neurotične ravnoteže opaljenih Smith/ Kramer gitara i uzburkana Tynerova poezija, toga ovdje nema. Valja preskočiti ono jako dobro znano što se smatra MC5 brendom jer su ovo pjesme ukorijenjene u alternativnom rocku zapadne obale (Wayne je živio u Los Angelesu posljednjih 25 godina) baveći se punk eksplozijom poput "Barbarians at the gate" žestokim revoltom na Trumpov napad na Capitol Hill 6. siječnja 2021., a u ovome momentu ima važan manifest uoči predsjedničkih američkih izbora.



Brooks niti ne pokušava imitirati Tynera, urliče slikovito u rasponu bariton-tenora od Ian Astburya do Jon Spencera, a ima i nekoliko starinskih Springsteenovskih štoseva, primjerice "Can't be found" (feat. Vernon Reid & Dennis Thompson) i "Blind eye" (feat. Dennis Thompson) s melodičnom power-pop/ new-wave strategijom The Cars, danas bi mnogi neupućeni hipsteri rekli indie-rock. Ponegdje se pojavljuje i snažan funk, a i brušenje rasizma (lagani r'n'b "Change, no change"), te poticanje obespravljenih u borbi za vlast eskalirajućeg krvoprolića u Ukrajini i Gazi u završnom funk-dance štosu "Hit it hard feat. Joe Berry" nadebelo asocirajući na Bowiev prastari hit "Fame", no kako god, upravo je to 'ono nešto' što se bez problema može zavrtjeti na mainstream i radio-friendly programima.



Mada je Kramer znao reći da je čitav život radio isključivo po vlastitim pravilima, ovdje mu je čitava četa ratnika napravila šarolik stilski spektar ulazeći i u spomenuti funk, osobito u plesnim "Black boots", "Twenty-five miles" (s duhačkom sekcijom), nešto mekšoj "Because of your car" koja ima ponešto od gitarskih Primal Scream (a i falset vokal je dušu dao Bobby Gillespiju), a posebno u "I am the fun (The phoney)" kojeg mnogi stari fanovi nikako neće prihvatiti jer je previše crni, to jest Parliament Funkadelic začinjen žešćim Jane's Addiction/ RHCP post-punkom. Žestica i nema baš, prvi singl "Boys who play with matches" jeste zapaljiv na pop nivou alter rocka s proto-punk aditivima, onako rečeno ko' debi New York Dolls i prva dva albuma Japan, a svakako najveće iznenađenje jesu ritam mašina i programi u electro-industrial/ gospelom naplavljenoj "Blessed release" ko da su se odjednom uključili Trent Reznor i spomenuti Gillespie.

Oni koji su bili prisutni prije gotovo 2 desetljeća u zagrebačkoj Tvornici na njihovom koncertu www.terapija.net/koncert.asp?ID=841 (1/03/2005) kada su se nespretno zvali DKT (Davis/Kramer/Thompson) s frontmenom Handsome Dick Manitobom, znaju da se stil mnogo promjenio i da nije onaj prljavo odvažni garažni rock. Odavno je Kramer prihvatio suvremene tendencije, isto kao i Iggy Pop, samo za razliku od onoliko očekivanog povratka The Stooges s dva albuma "The Weirdness" (2007) i "Ready to Die" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=16652 (2013) s kojih više nitko ne pamti niti jednu pjesmu, ovo je daleko elegantije i iskrenije postavljajući završnu bistu za jebenu karijeru znamenitih legendi koju nitko ne bi htio proživjeti. Dan nakon objavljivanja albuma MC5 su primljeni u Rock & Roll Hall of Fame, ma čemu to? Nikoga nema živog od njih da prime nagradu, ostao je samo ovaj, rečemo militantni dokument od 45 minuta časnog opraštanja od prokletog svijeta koji ih je sustavno ignorirao. I možda, naposljetku mrtvi ljudi dođu na neku poziciju top-liste najprodavanijih albuma. Nema smisla. Počivali u miru, dali su nam premalo i nikad nitko nije očekivao od njih serijal The Rolling Stones.

Naslovi: 1.Heavy lifting (feat. Tom Morello), 2.Barbarians at the gate, 3.Change, no change, 4.The edge of the switchblade (feat. Wiliam Duvall & Slash), 5.Black boots, 6.I am the fun (the phoney), 7.Twenty-five miles, 8.Because of your car, 9.Boys who play with matches, 10.Blind eye (feat. Dennis Thompson), 11.Can't be found (feat. Vernon Reid & Dennis Thompson), 12.Blessed release, 13.Hit it hard (feat. Joe Berry)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/10/2024