Ovi Japanci iz Osake, osnovani 2006. su ozbiljno povalili, zmrdali i nadmašili zvijezde metalcorea, same šefildske Bring Me The Horizon koji su u zadnjih desetak godina napravili mnoge zvučne i stilske remonte uvođenjem elektronike, breakbeat, r'n'b i pop elemenata, te kojekakvih dosjetki poput neujednačene v3L1č1И3 sL0vA prilikom imenovanja pjesama za cake i štoseve pametnih mobitela. A Japanci su evo, sa ovime petim albumom nakon 6 godina pauze izazvali pometnju već samim nazivom "AЯK" koji bi se trebao izgovarati 'ajak' ako su ćirilično slovo Я = 'ja' ispravno transkriptirali, tko će ga znati u kojem aspektu ovaj štos funkcionira. Nije valjda 'ARK'? Vidio sam da neki inozemni portali što ne poznaju ćirilicu ispisuju 'A?K" i "AAK". Osim toga, zapržili su s imenima pjesama poput "DV;MM ¥ SY5T3M", no to nije sve. Dosadašnji moderni metalcore s kojime su se proslavili, između ostalog i na turnejama s Of Mice And Men, Bury Tomorrow, While She Sleeps, Enter Shikari, Architects, a bome i sa samim bogovima Bring Me The Horizon, ovdje je u 35 minuta konvertiran u electrocore s mnogo tehničkih doskočica u kojima se teško razaznaje što li gitarist Kazuki Takemura svira, a što li elektronski čudak Terufumi Tamano tamani na klavijaturama, programima, semplovima i kojekakvim sofisticiranim zahvatima. Jer, ovdje doslovce ima i ptičjeg mlijeka i ribljeg perja i tropskog snijega, nema čega nema, a k tome frontmen Kenta Koie vrišti na engleskom uz povremene 'clean' dionice' i sve funkcionira vraški žestoko, šminkerski moderno do jaja.

Grandiozan uvod "The final call" kao da počinje neki akcijski film odjekuje techno-industrialom simfonijskog ugođaja, "ZERO" šiba žestoki tribal-core na speedu uz još jedan dodatak industrial-techna, baš tamo gdje su stalno spominjani BMTH zasrali s mekoćom proljeva, a jedan od singlova "My own salvation" je relativno uobičajen metalcore s ponešto repanja i melodičnog 'clean' pjevanja. U rasplesanom technu "God speed" gostuje relativno friški londonski electro-punk/ digital hardcore duet Wargasm (imaju samo jedan album "Venom" 2023.) na približnoj relaciji sa Poppy idealno se ušlepavši u himničnu "Wariors feat. Mah from SiM" s elanom Ministry i Slayer slojevite strukture što u središnjici ima neočekivani dub/ reggae pop kome mugu pozavidjeti i Asian Dub Foundation. Započeta s techno-gaberom "HEADSHOT!" vješto kombinira big-beat-core s brutalnim metalom i pop-punkom, a spomenuta "DV;MM ¥ SY5T3M" objedinjava svakojake medikamente rascjepkane breakovima, dubstepom, galopirajućim topotima, pumpajućim riffovima, naglim skokom u ambijent, pa opet u sporogoreći nu-metal da bi završnici odigrala hologramska vokalna rola.



Jedan od prvih singlova "L. A. M. N." dao je do znanja plesni naboj s gostovanjem obečavajuće engleske electro-core nade Bobbyja Wolfganga iz Blackpoola (bobbywolfgang.bandcamp.com/track/ten-foot-tall), a ova tema je nekako najelektronskija, te ima i scratcha. I onda da ne povjeruješ, slijedi sentimentalna r'n'b balada "Night waves", taman za Eurosong i sanjarenje. Mora da curice vrište i uzdišu na ovaj pjesmuljak… "Afterglow" kao da je ispao iz ambijentalne kolekcije The Chemical Brothers, a završni "Canopus", najduži komad od 5 minuta na burno žestok metalcore prožet pop-punkom i melodičnim arijama s kratkim riffovima pečate prvi dio kompozicije; drugi je electro-industrial-core, te kroz dinamiku stadionskog korusa trijumfalno okončava u ambijentalnom dekoru poput filmske odjave.



Sve je ovo moderan i agresivan zvuk i stil, meni se sviđa, a osim toga i lirika je dobra, rockerska, govori o otuđenju s nabijenim hormonima kakvi i trebaju biti kod mladića u kasnim 20-im i ranim 30-im godinama, adrenalinski japanski, vješto otpjevani, a kad ne bi znali kako ovi dečki izgledaju, komotno bi im se dao pečat Engleza ili Amerikanaca s pomaknutim sustavom originalnosti koja pršti iz svake pore. Album je u svakom slučaju odličan i preporučam ga svima koji slušaju moderni metalcore s elektronskim dizajnom. Za one stare prdonje koji su (o)stali na Integrity, Earth Chrisis i Converge, te Killswitch Engage, ovo je zasigurno 'pederska' furka lijepih momaka, no ne bih se složio. I Duran Duran su svojevremeno slovili s tim epitetom jer su bili i još uvijek ostali lijepi muškarci, a zavidnika ima uvijek i biti će ih. Ovaj album ozara lice modernim stilom, da, ovo je 21. stoljeće, a ne tamo neki teški i mučni japanski undergound iz 90-ih godina 20. stoljeća sniman i transportiran na kasetama. Bring Me The Horizon imaju pravu konkurenciju.

Naslovi: 1.The final call, 2.ZERO, 3.My own salvation, 4.God speed feat. Wargasm, 5.Warriors feat. Mah from SiM, 6.HEADSHOT!, 7.DV;MM ¥ SY5T3M, 8.L. A. M. N. feat. Bobby Wolfgang, 9.Night waves, 10.Afterglow, 11.Canopus

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/07/2024