home > mjuzik > Sugar And Infection

kontakt | search |

SYPHIL: Sugar And Infection (Dark:Scene Records, 2010)

Nakon ponovnog okupljanja 2009. i dva reizdanja starih snimaka "Transfix Bitch, Early Works 2004-2006" (2009, Dark:Scene Records) i "Black Sun Lilies - revisited" (2010, Slušaj najglasnije), ovaj beogradski gothic trojac konačno je objavio pravi album.

Vrativši se daleko u prošlost 80-ih i najranijem periodu industriala koji se najbliže može usporediti sa pionirskim eksperimentima Throbbing Gristle i Cabaret Voltaire (negdje do 1981.), te ranim Laibachom i Swansima, realizirano je djelo koje prezentira sirove i mračne strasti na ogoljeni minimalistički način. Uglavnom tromi bubnjarski tempovi, režave prostorne gitarske improvizacije potisnute u pozadinu sa elektronskim harmonijama i eksperimentima, te istureni vokali na kojima se isprepliću vodeće uloge vrlo grubog i neurotičnog Dejana, te darkersko senzualne Sanje. Naravno, kao i na prethodnim radovima, svi tekstovi su na engleskom jeziku i u skladu sa etikom žanra na nekim mjestima su vrlo sofisticirano interpretirani sa krivudavim linijama Dejanovih death/doom-metal krikova ili pak, gotovo tromo razvučenim hladnim Sanjinim gothic letargijama i šapatima, tako da je čitava poanta lirike svedena na one klasične pretpostavke 'šta su pjesnici rekli'. U principu, nerazgovjetnost vokala jest glavna boljka cijelog materijala koji na svu sreću ne pati više od nikakvih dodatnih nuspojava.

Album je sasvim jednostavno kreiran i aranžiran s ambijentalnim uvodom "Wailing wall" (lirska obrada The Cure sa albuma "The Top", 1984) i 7 i pol minuta dugačkim izvodom "Sugar and infection", a preostalih 6 kompozicija domišljato je strukirano u ritmičkim opservacijama kroz kompozicije koje odreda nose različitosti. "Bleed the secret" po svojoj atmosferi priziva duh najranijih Cabaret Voltaire sa noise gitarom i eksperimentalnim elektronskim dark-backom, te odmah u startu navodi na to da Syphil nema nikakvu namjeru raditi skladbe po nekakvim 'pop' obrascima. "Whore pile" je tipični Laibach primjerak križan sa Throbbing Gristle; osim što je Dejan u gruboj režavoj vokalnoj funkciji koja poprima i death/doom karakteristike (ovdje su razlike vrlo male), tromi i snažni repetativni ritam je izbačen u prvi plan koji se u još sporijem tempu nastavlja na "Tar lakes" koja gotovo da unosi doom/black-metal karakteristike ambijentalnog post-metala. No, dakako u ovakvoj izvedbi gdje je vodeći vokal Sanja sa rastegnutim gothic spleenom čitavu konfiguraciju dovodi u onaj stadij kakvog su nekada imali Swans sa Jarboe u glavnoj funkciji. Ova skladba se uz naslovnu doima najslojevitijim eksperimentom sa isturenim elektronskim ambijentalnim efektom koji se relevantno nastavlja u iduću kompoziciju "Dancing meathooks Bataille Brothel" gdje se ponovno naziru jasni obrisi Throbbing Gristle. Za razliku od P-Orridgea i ekipe koji su znali razvlačiti ambijentalne noise eksperimente na ponekad nemogućih sat vremena, Syphil su skladbu uokvirili u kratke, relativno jasne i jezgrovitie 4 minute ambijentalnog horror-drone spleena kojeg nastavljaju u gotovo istom tonalitetu kroz nešto kraću "Low life yellow roses" u kojoj Sanjino mumljanje ne dozvoljava slušatelju razgovjetnu lirsku sliku. Pretposljednja "Seasons razed" je podijeljena na isprekidane ritmičke sekvence s neočekivanim breakovima i eksperimentalnim umetcima sa vrlo efektnim rezultatom kompozitorske nadogradnje u kojima se ponovno Dejan i Sanja izmjenjuju na vokalima.

S obzirom da ovakva glazba i u svjetskim okvirima još uvijek predstavlja duboki underground, te ima veoma suženi opseg publike, nije niti potrebno navoditi da su Syphil katalizator otprilike vrlo sličnih ideja koje su se nazirale, a ponekad i bile naglašene na njihovim ranijim radovima. Ovdje su kompaktno uradili ono što najbolje rade spajanjem eksperimenata i tradicionalnih načela industrial žanra iz najranijeg doba kada je čitav stil bio intrigantni i avangardni fenomen rock kulture. Možda se sve ovo doima kao 'passe' na početku drugog desetljeća 21. stoljeća, no izuzev ranih radova Laibach i nekadašnjih izleta sarajevskih SCH, na ovim područjima gotovo da i nema neke izrazitije konkurencije u ovom fahu, pa je sam značaj ovog albuma poput mraka koji dočekuje na početku tunela. Uostalom, razglabanje o stilu koji je pod ovim podnebljem stacioniran takoreći na par kvadratnih metara prostora garaže ili nekog podruma sasvim logično s obzirom na njegov odjek u javnosti nije štivo za svakoga pa makar se radilo i o onom sloju publike koja preferira alternativnu scenu. Syphil su po svojim karakteristikama poseban band koji je svoj konačno pravi album napravio na svjetskoj razini, no zaista je teško očekivati da bude prepoznat kao takav izvan onog zbilja suženog kruga audijencije, jer spram mnogih ovozemnih underground izdanja, ne samo sa D:S Records, nema gotovo nikakvu komercijalnu crtu s kojom bi mogao refleksno parirati nečemu što se konvencionalno naziva 'pjesma za medije'. Uostalom, mnogi izvođači koji imaju daleko pogodnije, nazovimo komercijalne atribute, muku muče sa plasmanom vlastitog proizvoda, a Syphil bez obzira na visoki artistički domet kojeg su prikazali na ovom albumu (p)ostaju svjesni nastavljači jedne nepopularne scene koja je u svojem 3 decenije dugačkom životu uspjela iznjedriti tek nekoliko financijski isplativih ostvarenja.

Syphil su raritetni underground band sa albumom koji im, ako će biti sreće, tek u budućnosti može donijeti pozitivan skor. Pred njima je period u kojem bi se trebali promovirati; ostaviti ovakvo djelo da čami u mraku je velika šteta, a očekivati da ga auditorij sam otkrije je jalova pretpostavka. Svojski su se potrudili da naprave autorski jak i kreativan rad koji iznenađuje svojom dovitljivošću i rafinirano ujednačenim stilom, te bez obzira na daljni razvoj karijere, ostaje vitalnom karikom u domeni striktnog undergrounda koji ne pokazuje niti najmanje preokupacije ka 'pop' tendencijama.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/11/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*