Ponovno okupljeni srpski eksperimental/industrial trojac Syphil koji je radio vrlo kratko u prvoj polovici prve decenije 21. stoljeća, odlučio je poput sjajnog prošlogodišnjeg izdanja "Transfix Bitch, Early Works 2004-2006" za Dark:Scene Records, nanovo objaviti dio svojih starih materijala. Ali stare snimke pokušavati dotjerati sa novim kompozicijama je isto što i poderani trošni veš ukrasiti sa svilenim ušicima...

Ovdje se kroz zbir od 53 minute nalaze njihovi prvi d.i.y. snimci sa materijala "Black Sun Lilies", nekoliko remikseva, te dvije nove skladbe koje su komponirali pošto su ponovno krenuli s radom 2009. Oni su Dejan (programi, elektronika, vokal, tekstovi), Sanja (vokal, art) i Uroš (bas i gitara), a ovaj materijal, kao tako koncipiran, u cjelini ne dopire niti do koljena onom, već spomenutom kompilacijskom albumu objavljenom za Dark:Scene Records. Razlog je vrlo jednostavan: najveći dio ovog albuma nosi 8 starih snimaka iz njihove najranije vrlo brutalne ortodoksne faze, dok kreativni vrhunac, po svemu sudeći tek treba od njih očekivati budući da se nove skladbe, uvodni horror instrumental "Night time/Sun/Shine" i samplirani plesni minimalistički industrial komad "Graeme revell" u čitavoj zb(i)rci nekako doimaju najuspjelijim ostvarenjima. Naime, taj stari, prvotni materijal sa ekspresivnim pokušajima eksperimentalnog industriala, poput skladbi "Cambodia", "Dead body in my pajama", "Black leather mask blues", tromog "Sparklit blue eye lucid" ili lucidne gitarističke noise Albinovske punkerijade "Kanibal" u trajanju od svega minute i pol koje prikazuju očite utjecaje ranih Swans, Lydie Lunch, pa i SCH, Borghesie i neurotičnih Nine Inch Nails koji su u ovom slučaju realizirani kroz vrlo prljave, a često i oporo nerazumljive skladbe, više duguju svojim uzorima nego li samoj kreativnosti Syphil. Ludilo kaosa i reda, kao i agresivnog izraza postoji, ali nije dovoljno uvjerljivo. Nije mi jasno da ako netko želi napraviti agresivnu, bijesnu, ljutu, nadrkanu itd. pjesmu, poteže za apsurdno nerazumljivim zvukom s kojim u potpunosti razbija smisao onoga što bi htio reći...

Vjerojatnost je ta da će primjerice ovakav, nazovimo, 'plesno' fazonirani (pa i komercijalni) materijal prije usvojiti industrial/gothic-noise publika koja pada na hipnotički ritam i šus, nego li onaj hvale vrijedan čudnovati album "Transfix Bitch, Early Works 2004-2006". Same dopune sa remiksevima "The perfect cannibals (Sunsteel mix)", slow-down ambijentalnim dubom a'la Orb "Dead body in my pajama (Tearpalm Ravenous mix)" i ranije objavljenim, 9 minuta dugačkim "Inauguration and Sordid Lull" 2005. na ambijentalnoj drone kompilaciji "Zla Buka" osim svoje mistifikacije ambijentalnog electro-noisea praktički ne donose ništa posebno intrigantno, a ni inovantno. Drugačije jest od agresivnog opusa "Black Sun Lilies", ali čini se da je bilo bolje zasebno objaviti jedan po jedan materijal.

Za poslušati je svakako zanimljivo, no ima li snage da ovaj materijal i preživi više od puke dokumentacije, to će se tek vidjeti jer bi Syphil, prije svega trebao napraviti novi album kao relevantan odgovor s jasnijim nazorima koji ovdje nisu vidljivi, pa makar ih gledali i kroz povećalo. Sada je kasno za preporuke, ali za ubuduće - objavite materijal, kakav god da jest, samo da odgovara jednoj fazi rada, ovako, šteta svih potrošenih konjskih snaga.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/05/2010