Pri objavljivanju prošlog EP-a "The Night Before" društvo iz JAMES-a najavilo je vrlo brz nastavak ovog (polu)albuma, čije je objavljivanje nedavno i došlo na red. Kao pandan naslovu prvog, pojavio se naslov "The Morning After", koji već svojim naslovom definira atmosferu koja će se čuti u novih tridesetak minuta.
Nasuprot prvog, vedrog dijela ove JAMESove dvologije, ovaj dio počinje mračno na reverbu, čak zlokobno, s pjesmom Get the Shakes, potpuno atipičnom za zvuk JAMES-a. Sličnost se ipak može naći u Boothovom solo uratku "Bone" (2004). Nastavak je još depresivniji i tamniji, a Dust Motes nudi specifičan, smiješan, a opet tako tužan stih "There's a vulture at the end of my bed / It's 5 am It thinks I'm dead". Jedini malo "svjetliji" trenutak albumu je Tell Her I Said So, koja iako se na prvi pogled čini ljubavnom, ipak ima drugu tematiku. "If i could leave i wouldn't stay, Never thought id end this way, Death is welcome while she waits".
Iako nemaju onaj klasični JAMES "singalong" prizvuk, najbliže tome su Make For The City i Lookaway. I dok prva upada u U2 teritorij pod Enovom palicom, ova druga upisala se u klasike JAMES-a.
Iako JAMES više volim u veselom - pop izdanju, dobro je znati da u njima postoji i ovakva mračnija strana, a nadam se da je neće pustiti da se previše razmaše.