Evo vec peti sesti put zaredom slusam novi Muse i nikako mi ne sjeda. Bas mi je ovaj The Resistance nekakav cudan i pomalo dosadan album. To sto je cudan je i bilo za ocekivati jer su od pocetka snimanja Muse po medijima najavljivali simfonicne ambijentalne zvukove. Ako se tako gleda, The Resistance je pravi simfo rock konceptualni album koji definitivno kulminira u posljednjoj trodjelnoj Exogenesis Symphony. Medutim, problem nastaje kod samih pjesama i produkcije. Cijeli album zvuci flat i simfo al u losem kontekstu - kao da slusam dobar album kojeg ubija tragicna 80s produkcija. Dovoljan mi je sint u MK Ultra za opis cijele price albuma. Odlicna pjesma al taj sint ubija u mozak.
Na kraju je sasvim neocekivano najbolje ispao single Uprising koji po meni zvuci bas onako kako je i cijeli album trebao zvucati. Mocno i opako. Vrijedna spomena je takoder i zanimljiva Undisclosed Desires koja se najvise odmice od dosadasnjeg Muse zvuka i na trenutke u refrenu zvuci kao da je ispala sa nekog Depeche Mode albuma.