Vrlo zanimljiv i intrigantan split-album s dva stilski poprilično različita izvođača. Uz odavno znane Figurative Theatre, Gabrijel Savić Ra je novo iznenađenje koje dolazi iz oblasti nepoznate i skrivene srpske underground scene.

Prvi album sa etikete Dark:Scene Records u 2009. godini bilo je novo kolaboracijsko, odnosno split izdanje čuvenih Nišlija s beogradskim autorom Gabrijel Savićem Ra. Ovdje se nalazi po 6 kompozicija od svakog izvođača, tj. spojena su dva EP-ija u jedan klasičan dugosvirajući album od 47 minuta.

Prvi dio pripada Figurative Theatre, te se na njemu band prikazuje u daleko mračnijem i eksperimentalnijem okruženju (pjesme "Implants, memeory partitions and sandbenders", "Who needs mono rendering", "Corporations war/ crises and third world war") uz poneki plesni EBM-industrial komad ("Bad moods, electric dreams" i odličan "Videodrome's return"). Atmosfera je slojevito guste harmonične građe, pomno detaljiziranih aranžmana i detalja sa prigušenim vokalima, te je samo još jedan u nizu dokaza da ovi majstori imaju čitav arsenal kreativnih ideja koje izbacuju gotovo tempom izmjene kišnih i sunčanih dana. Eksperimentalno, psihodelično, na trenutke plesno i svakako fascinantno, bez ikakve sumnje.

Gabriel Savić Ra je u solo karijeru krenuo 2003. komponirajući negdje otprilike u dark ambient vodama, te se kasnije počeo baviti i video radovima. Njegovi rani radovi koje je uglavnom komponirao za druge izvođače objavljeni su na albumu "Performance Tracks" 2006., a drugi album "Industry Of Indifference" (2007) pokazao je njegovo zanimanje za minimalističku melankoliju i eksperimente, pa se tako između 16 kompozicija pronašlo i nekoliko obrada - "Venus In Furs", "My Funny Valentine", "Black Is The Color Of My True Love's Hair" i "Gloomy Sunday". Isti album je u proljeće 2008. objavljen kao DVD izdanje sa pratećim video radovima. Osim toga, još je objavio albume "Soft Kiss Of Death" i "Masters Of Melancholy" (oba 2008), te je momentalno u pripremi album sa njegovim raritetnim ranim snimcima od 2003. naovamo.

Na ove 23 minute materijala Gabrijel se predstavlja sa najnovijim kompozicijama, kako se navodi, za intenzivno slušanje. Kao otprilike i u mnogim slučajevima eksperimentalnog noise/electro-industriala, ovo je glazba koja nema veliki krug audijencije, pa makar da se radi i o Throbbing Gristle (koji su mu vrlo bliski po stilu). Odnosno, što će reći, Gabriel radi izrazito kompaktnu psycho-eksperimental kreaciju vođenu vokalnim vodičima koje modulira i modificira različitim tehnikama u vrlo halucinogenom i košmarnom tonu (delay, echo, reverb...) koji se kreće otprilike na relaciji Genesis P-Orridge - Diamanda Gallas sve do grubih i oporih tibetanskih grleno - trbušnih narcija Gyuto Monks. Uz ovakvu vrlo domišljatu vokalnu osnovu koja ponekad zalazi i u cjelovite tekstualne formate (doduše vrlo nerazumljive, poput liturgijske "Sohrani nas" i mistične mantre "Lady that knows the real name of the God Ra"), podloga glazbe su uglavnom ritmične i trome elektronske repeticije koje su praćene lebdećim psihodeličnim harmonijama i cijelim spektrom različitih noise efekata za koje ne bih sa sigurnošću mogao utvrditi kako su proizvedeni (vjerojatno kombinacijom analognog i digitalnog, pretpostavljam). Osobito izrazit komad je posve lucidno eksperimentalan broj "Das lied vom einsarnen madchen" (a i spomenuti "Lady that knows the real name of the God Ra") u rangu minimalističkih The Residents s vragolastim popratnim zvukovima u kojima ima zaista svega - sampliranih gitara, klavijatura, elektronskih bubnjeva, kukurikanja nekakve zviždaljke, neobičnih efekata...

Njegova glazba i općeniti kreativni pristup tokom ovog materijala ne pokazuje nikakve padove, oscilacije i vrludanja po ćorsokaku iz kojeg ne umije izaći premda se radi o minimalističkom sistemu s nadogradnjama. Točno i koncizno je rasporedio aranžmane dobivši ukusno dotjeranih 6 veoma dinamičnih i atmosferičnih skladbi.

Vrlo eksperimentalno, originalno, duhovito i dojmljivo, nema šta.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/07/2009