Čovječe, što radi globalizacija! Ovdje imamo dva hardcore benda na jednom kratkom zajedničkom izdanju s dva kraja svijeta. Indonezijski sastav Soul Are i 95th Division iz BiH udružili su snage na ovom EP-u nazvanom "Rompiendo Fronteras", ili po naški otprilike "kršiti granice", svaki od njih s po dvije pjesme. Ali dosta ih toga spaja, oni se naime osjećaju kao "jedna hardcore obitelj" i dijele zajedničko gađenje i bijes prema društvima u kojma žive. Obje ove zemlje imaju također i sličnu tragičnu noviju povijest, ispunjenu nasiljem, masakrima i progonima. Ovi Indonežani, s taborom u Jakarti, djeluju još od 2000. godine ali do sada, pored ovog izdanja, imaju tek jedan snimljen EP "Is This Your True Hate?!". Što i nije neko veliko iznenađenje uzme li se u obzir teško okruženje u kome se nalaze. U ovom EP-u priložene dvije pjesme "Agresi" i "Wake Up" prikazuju ih kao punokrvni hardcore bend koji prži po svim zakonima žanra. Prva je otpjevana na njima rodnom jeziku, i ne može se oteti dojmu kako se on odlično uklapa s formatom hardcorea, brutalnom distorzijom i prodornim growl/shouting vokalom. Druga je s tekstom na engleskom, i kao i prethodna raspolaže s naglim izmjenama tempa, ali i više melodičnim gitarskim radom. Druga polovina EP-a sadrži dvije stvari od ove mlade bihaćke postave, koja kao svoj drugi stožerni grad navodi i talijanski Castiglione d'Adda. Kako god, sebe opisuju kao eksperimentalni hardcore/ crust bend, a ovo im je drugo po redu izdanje, ako se računa prvi demo "Through the dark of happiness", nastao još dok je prošle godine ovo bio dvojac i tek kao projekt, koji je u međuvremenu narastao u kvintet. Nude zanimljivu zvučnu sliku s potencijalom daljnjeg unaprijeđenja. Tu je zastupljen kako element atmosferičnosti kakav se pripisuje post-hardcoreu i koji je najviše istaknut u posljednjoj "Damnation Memoriae", tako i tipične, doduše nešto sporije nego inače hardcore rokačine kao u "Statement of Hate" s izvrsnim introm iz nekog "domaćeg" filma. Međutim, loša kvaliteta samih snimki ove dvije pjesme onemogućuje stvoriti nekakvu potpuniju i podrobniju sliku o njima. Iako sami članovi ovog sastava ističu da je to trenutno najbolje što su mogli postići u datim okolnostima. I pored sve simpatije koju možemo gajiti prema volji i nastojanju ovog sastava, koji je također u nimalo blistavom okruženju i položaju, za EP kao cjelinu se ispostavlja kao nedostatak, koji će nadajmo se ispraviti u nekom budućem izdanju.

ocjena albuma [1-10]: 5

z. marković // 02/08/2013