Zadnjih par dana čučim za kompjuterom i skužio sam da je prilično teško nešto suvislo pisati o bendu s kojim sam nekad u nekoliko navrata dijelio demo pozornicu. Iako je danas više manje ostalo skoro pa jako malo od te postave koje se ja sjećam, ne očekujte nešto suviše objektivno od narednih redaka.

Današnja postava K3P-a u svjetskim granicama bi se mogla nazvati supergrupom, jer uz neke standardne članove sad su tu bivši članovi Kojota ili Pipsa, ali i trubači Igor Pavlica i Stipe Mađor, što vokalu, basu, bubnju i gitari dodaje tri moćna duhača. Sve to uz goste kao što su Đana Šegon, kao prateći vokal, i Tomislav Mužek, te Robert Nappholz (klavijature, producent i snimatelj albuma) i Mario Bočić na bariton saksofonu čini jednu vrlo moćnu cjelinu.

Puta madre je singl i ultimativni hit, koji bi lako mogao postati jedan od naj u 2009oj. Ska poskočica s lako pamtljivim textom "Putamadrekeskese" dostojna je najvećih hitova grupe. Prva od četiri glazbene minijature pod nazivom Idu bugari, prelijeva se u Ni da ni ne, koju je otpjevao Demirel, a meni je trenutno to druga najdraža pjesma. Svojim reggae ritmom i eho uzvicima malo podsjeća na The Clash, dok Mate Parlov u trubačkim dionicama opasno ide prema Disciplini, a gitarističkim rifom prema Body Countu kojem su na prvom albumu već odali počast. I tako dolazimo do prve najdraže mi. To je Zec, stara pjesma Lijenog hinka, koja u malo izmijenjenom aranžmanu pokazuje koliko je taj bend bio neshvaćen ili neozbiljan ili mnogo mnogo ispred svog vremena. Ili nešto četvrto. Tomislav Mužek upotrebljen je na neobičan način i čini mi se da je to prvi spoj rocka i opere u hrvata. Dosad smo imali rock i tamburice, rock i klape, al ovo čini mi se ne. Nek me netko razuvjeri ako se varam. I to dobro zvuči. Naravno da podsjeća na Miss Sarajevo onaj dio kad se Mužek uključi, al nije to bitno za priču.

Mupov-ska je s nama već tri godine, a Anđelko je "terasa" obrada Stevie Wonderovog stiskavca "I Just Called To Say I Love You". I tu dolazimo do one priče otprije nekoliko naših zajedničkih čitanja, kada sam ustvrdio da mnogi hr bendovi svojim textovima pokušavaju biti smiješni, pa ispadaju smiješni, dok su rijetki ti kojima to ipak uspijeva. Jedan od tih rijetkih je svakako K3P. Oni to iz pjesme u pjesmu dokazuju, a dok album dođe do "Anđelko" umjesto "I just called" teško je skinuti osmjeh s lica.

Uz odličan album, treba spomenuti i vrhunsko "močvarno" slikovno-grafičko rješenje omota za koje su udružili snage Demirel i tko drugi nego, Igor Hofbauer. Sad slijedi koncertna promocija i to zasigurno vrijedi vidjeti i čuti. Na njihovim stranicama provjerite datume, a i mi ćemo ih probati uloviti negdje i osvjedočiti se u jačinu zvuka i slike novih K3P.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 08/05/2009