Ne idem često u Jabuku. Nekako čovjek podrazumijeva da tamo nema gigova, a gigovi su mi, jebiga, nešto intrigantnija pojava u životu nego vječite slušaone osamdesetih. I to se sve tako nekako uzima zdravo za gotovo, pa se zaboravi da je u biti šteta što nema gigova, jer je prostor sam po sebi za njih (kao) stvoren. Ugodan, optimalne veličine, s dobrim soundom, i sa stalnom klijentelom koja će vjerojatno doći na što god. No, onda se dogodi da taj najstariji klub s one strane nečega slavi 52. rođendan, i da povodom toga svira Kawasaki 3p. I Biljani ovaj vikend.

Općenito ima nešto uzbudljivo i romantično u zastranjivanju od uobičajenih lokacija i vrludanju kroz Rokov perivoj i paviljon na Tuškancu da bi se dokopalo punkta. Kao, čak i mi koji si utvaramo da više-manje koristimo to što nam grad ima za ponuditi, i dalje smo velikom većinom na istim potezima, comfort zoneu nešto širih, ali sasvim postojećih gabarita. Pa onda činjenica da je gig gore udahne automatski neki drugačiji šmek, makar se radilo o tom istom dobrom starom bendu kojeg smo vidjeli milijun puta. A radilo se. I dabogda se radilo dok ne pocrkavamo svi (ne mislim od korone, nego onako, po starinski, od rata i kolere), jer Kawasaki 3p nije zaslužio ništa manje od toga da ih se sustavno bodri i podržava.

Koliko god to jazavo zvučalo, i koliko god u njemu stajali ljudi koji su odreda vrhunski glazbenici, sam koncept, ideja benda (potpuno nepromijenjena od prvog dana, unatoč bezbrojnim promjenama članova) je ostala ona zbog koje svaki pijani mališan što ih prvi put susreće može, barem na podsvjesnoj razini, zaključiti da ako mogu ovi klipani, da onda može i on. To ne bi nužno bio najzdraviji i najpametniji put za krenuti, ali ono - otvoren je, nudi se, moguć je, tu je. Jako je važno, u slučaju čega, znati kaj se sve nudi. Da sam dovoljno rječit i filozofski narajcan, sad bih se mogao baciti u to da teoretiziram što to točno oni nama svih tih dvadeset i sedam godina pokušavaju pojasniti, ali zašto da kenjkam kad je svima jasno da to ne znaju ni oni. Ili su možda, ajde, znali u momentu kad su radili pjesmu, pa su s vremenom zaboravili. Ili znaju, ali nisu sigurni da znaju i(li) ne znaju. Svi smo jamačno nabasali na onog klošara u 6 ujutro u nedjelju koji ti je jako duhovit zato što si odlučio nakratko pozdraviti se sa uobičajenom semantikom i zaroniti s njim u kotao demencije na sat ili dva. E, pa tako nešto je Kawasaki 3p, samo na najvećoj mogućoj skali i pozornici. Dobra, ova konkretno je bila mala, ali inače velim. Jednom kad nešto toliko uđe u sferu kolektivne svijesti, čovjek prestane percipirati određene aspekte, jer postaju apsolvirani ili očekivani. Stoga bih vas sve zamolio da odvojite sad pokoju sekundu, i malo se prisjetite i zamislite nad činjenicom koliko su tekstovi Kawasaki 3pa neopisivo glupi, besmisleni, nepotrebni i poremećeni.

Hvala im na tome, od srca.

Postojala je neka mala bojazan da će ekipa biti previše gerijatrijskih osobina unutra, pa da se neće moći poskočiti a da ne isprovociraš šjoru. Iako je bilo i takvih sekvenci, i dalje se nas 150-ak u rasprodanom klubu vrlo propisno razbucalo, tamo negdje od treće-četvrte "Sjekirom u glavu", pa sve do kraja borbe. Koja je bila vrlo gusta, ali ipak su ovi gore pobijedili na kraju. Odradili su jedan od top 5 nastupa koje sam im gledao (cijenim da sam ukupno na 30-ak), totalno su bili u flowu cijelo vrijeme, k'o ono kad si solo doma pa u ogrtaču i šlapicama bacaš najjače plesne pokrete ikad, skidaš se gol, kotrljaš se, mahnito drkaš, plačeš, pa zaspiš. A bili su si doma, stvarno jesu, i to se baš kužilo. Unatoč tome što je postava opet mijenjana, nije bio potreban nikakav period zagrijavanja ni probijanja leda, iznimno visok intenzitet je trajao od prvog do zadnjeg trena. Baš je dosta gorjelo sve.

Sjećam se, a jako je lako moguće da se krivo sjećam, da je prije nekih 6-7 godina bio gig na istom mjestu istog benda na kojem su kao za probrane najvjernije fanove išli svirati nove, tad još neobjavljene stvari, koje su se imale naći na predstojećem skorašnjem albumu. Bio sam tad tamo, i dobar dio tih novih brojeva nije uopće prošao, grozno su zvučale. Tek tipa dvije godine poslije se na kraju pojavio "Goli zbog pasa", zakleo bih se da masa stvari tamo tad odsviranih nisu nikad na albumu ni završile. Možda povlačim potpuno promašenu logiku, ali ja to nekako gledam kao da dovoljno vjeruju onom što Jabuka i ljudi u njoj jesu za njih, da su ispoštovali impuls.

Ovdje nije bilo nikakvih takvih ekstravagancija - nije primijećena ama baš nijedna nova skladba. Kod njih vrijeme nekako strašno brzo leti, znam, ali kažu da je 5 godina prošlo od zadnjeg albuma. Bilo bi, kao, vrijeme da se nešto poduzme. E, tu dolazimo do problematike malo zajebanije. Naime, bubnjar je promijenjen, to nije neka drama, klasika. Su-frontmen, trubač i maskota Demirel već neko vrijeme nije tu, i ispada da je stvarno bivši, koliko god to bilo neshvatljivo za povjerovati. Ali, ajde de, i to smo provarili. Samo, ispada da više nema ni Viduke sad, čime je neka okosnica kreativnog djelovanja, ali i onoga što K3P kao nakupina u očima publike predstavlja stvarno nepovratno osakaćena. Ono, sjekirom u glavu.

Koncerti će, apsolutno ne postoji bolji primjer i dokaz od ovoga, još funkcionirati bez problema, ali zabrinut sam po pitanju toga što će se događati s novim pjesmama, to jest hoće li ih uopće biti u dogledno vrijeme. Da bend ima naviku javno dijeliti takve priče, onda bismo bili načisto, ovako nam preostaje moliti se svetom Anti da su obojica samo malo skoknula do komune, na skijanje, ili u zatvor, pa da se buju vrnuli. Nemam naviku ovako plakati za prolivenim mlijekom (osim ako nije baš po tastaturi) inače, ali jebiga - rezoniram da je Kawasaki 3p spika toliko definirana kao prije svega interna šprdancija među kvartovskim pajdašima, da je svaka rotacija puno zajebanija nego kad se iste dogode u grupi Buđenje. U svakom slučaju, nedovoljno da bi poljulalo onu raniju tezu da je građanska dužnost svojski ih podržavati. Pa ćemo vidjeti. Kroz ovo su protutnjali onako kako bi stari ali redovno servisirani Kawasaki na lokalnoj cesti naletio na od sebe duplo stariju jabuku, tako da smo to riješili.

ujak stanley // 26/02/2020