THE CARDIGANS su mi jedna od jako dragih grupa. Ne samo zato što je njihov koncert bio predivan i jedan od prvih od mnogih na kojima sam bio s mojom boljom polovicom, nego i zato što imaju prekrasne vesele pjesme. No, dobro, pred kraj više i nisu bili tako veseli, al svejedno im je to glavna odrednica. Ono što THE CARDIGANS čini prepoznatljivima svakako je predivan vokal predivne Nine Persson.

Kako je sama odlučila, da postoje i pjesme koje nisu za repertoar matične joj grupe, okupila je projekt koji je nazvala A CAMP i objavila, sada već drugi album. Pjesme na prethodniku, nazvanom jednostavno "A Camp", bile su pod velikim utjecajem countrya, a tome je djelomično zaslužan producent Mark Linkous (Sparklehorse).

"Colonia", srećom nema nikakve veze s našom dance senzacijom, nego je skup predivnih balada baziranih pretežno na akustičnim instrumentima i s naglašenim klavirom u većini pjesama. Nažalost, unatoč svemu navedenom i predivnom Nininom vokalu, cjelina postaje dosta naporna za slušanje uz obavezan osjećaj umora i iziskuje posebnu atmosferu za slušanje u komadu.

Nini su ovaj put pomogli, njen muž Nathan Larsson (ex Shudder to Think), kao i Joan Wasser (Joan As Policewoman), James Iha (Smashing Pumpkins) i Kevin March (Guided By Voices), ali i Nicolai Dunger, kultni švedski pjevač u pjesmi Golden Teeth and Silver Medals.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 26/04/2009