home > mjuzik > Gen

kontakt | search |

PATRON & PATRON: Gen (Nonine Recordings, 2008)

E, sad... Kad čovjek prvo pročita priloženi info o ovome albumu mora se zaista zamisliti nad time kako mi ljudi koji pišemo recenzije ponekad znamo pretjerati. Toliko toga je mistificirano i uspoređivano sa sci-fi filmom koji se događa u mašti i obavezno se mora slušati zatvorenih očiju (!), kako tvrdi potpisnik infa David Ennio Minor, te da su uobičajeni zvukovi elektronike zamijenili mistificirani kromosomi. Čekaj malo, kaj je to...?
[  ]

Prvo autori... Patron & Patron su dvojac kojeg čine klavijaturist i programer Me Raabenstein iz Berlina www.myspace.com/meraabenstein (paralelno ste ga upoznali kao polovinu dueta Taub) i Fredrik Van De Moortel aka Sakuran iz Bruxellesa  www.myspace.com/sakuranmusic O Sakuranu info govori da je performer koji se bavi eksperimentalnom, elektronskom, electro-acoustic glazbom i nu-jazzom, član je sastava Live Direct-To-Picture Orchestra i mnogoljudnog Sakuran Recording Kollektiv, te mnogo radi na glazbi za film i teatar. Između ostalog, s multiinstrumentalistom Fred Beckerom radio je na novoj verziji soundtracka "City Lights" Charley Chaplina i novoj adaptaciji Hamleta zajedno s Piet Arfeuilesom. Međutim nigdje nisam uspio pronaći spisak njegovih objavljenih djela. Navodno postoje i neki video zapisi... Kao utjecaje između ostalih navodi David Sylviana, Four Tet, Sun Ra, Autechre, Aphex Twin, John Cagea, Eric Satiea, Photeka, Steve Reicha, Ryuichi Sakamota, Edgar Varesea, George Ligetija, Mike Pattona, Jackie Liebezeita, Moebiusa, Charles Mingusa, Miles Daviesa... Po tome se otprilike može zaključiti da je glazbenik u širokim vodama od moderne klasične, eksperimentalne, ambijentalne i avangardne glazbe, preko jazza i kraut rocka, sve do dance i pop muzike.

Ovaj dvojac se prvi puta sreo 2002. i do sada ima samo jedno učešće na kompilaciji "What The Buttcher Recommends Might Well Not Be Of Our Concern" s plesnom kompozicijom "Bouncing monolohgues" koja se nalazi na ovom albumu. "Gen" im je prvi zajednički rad potpisan kao Patron & Patron gdje Sakurian svira bas i kontrabas, te kako navodi info, zahvaljujući savršenom sluhu prilagođava efekte i različite solo dionice pomoću kompjuterskih programa.

Kroz 11 instrumentalnih kompozicija u trajanju od punih sat vremena osjeća se splet eksperimentalne, ambijentalne i avangardne glazbene elektronike kroz prizmu relativno jednostavnijih plesnih ritmova i atmosferičnih space-jazz putujućih trip post-techno obrazaca. Ne znam koliko bi bilo od vitalne koristi objašnjavati skladbu po skladbu jer nije neobična glazba, već zvukovi i efekti koji su sastavni dio svemirske laid-back pozadine. Sakuranova svirka basa i kontrabasa je uglavnom staccato, odnosno čista s odvojenim i razumljivim notama uz dodatak elektronske produkcije koja je te melodične linije pretvorila u mekane i uhu ugodne tonove. Uz početnu "We are not alone" koja je tipičan ambijentalni 'intro' u njihov svemir u kojem zaista ima svega prikazanog kroz sijaset periodičkih i zanimljivih efekata, glavno težište albuma su plesne kompozicije. Doduše plesne su onoliko koliko ovaj dvojac želi da nametne svoje specifične kibernetičke ritmove proizvedene ritam mašinama koje zvuče gotovo kao pravi set bubnjeva u skladbama "Finding home problem", "Either or" (trip-hop/jazz-soul), "Fractor", "Boon dog bone" i spomenutoj "Bouncing monolohgues". Svima njima je zajednička osobina pristupačnost, ponegdje minimalizacija melodije uz mnoštvo psihodeličnih efekata, rafinirana svirka Raabensteina (različite boje klavijatura od syntha do marimbe i ksilofona) i Sakurana s elementima jazza (čini mi se da povremeno koristi fretless bas i stilski prilično nalikuje na Mick Karna, ex-Japan), te atmosfera mekanog acid-jazz/trip-hop dance stila uz prilično rastrgan, ali ujednačen plesan ritam. Ritam se ponegdje pretvara u vodeću melodiju oko kojeg se gradi cijela konstrukcija kompozicija satkana od vokalnih efekata i različitih zvukova koji će moge asocirati na ono što su ponekad znali rabiti Tangerine Dream, Brian Eno, Peter Gabriel, Laurie Anderson, Yello, Orb i cijela ekipa koju Sakuran navodi kao utjecaje. Ambijentalno-eksperimentalne kompozicije nalaze se na drugom dijelu albuma, a to su "Magneta verve", naslovna "Gen", "Boon dog bone reprise" (s laganim odmakom u trip-hop ritmiku), "Broken dolls" i završna "Black verve" koja traje 11 minuta i ujedno je najeksperimentalniji broj čitavog albuma negdje u rangu onih kolaboracija Sylviana i Czukaya uz sitno prisustvo electro-glitcha koji je vrlo rijedak elemenat na albumu. U ovom, uvjetno rečeno ambijentalnom dijelu albuma Patron & Patron su prošarali svojim svemirom na fino ugođen senzualan zvučni način s obiljem različitih efekata, podosta apstraktne imaginacije, periodičke ritmike, jazzy melodijama i odličnim aranžmanima, no od onih mistificiranih kromosoma niti traga. To jesu na momente čudni zvukovi, no imajući na umu da su proizvedeni na uobičajeni elektronski način kroz tko zna kakve programe, efekte i filtere, nisu toliko mistični kao što tvrdi gospodin od infa. Ipak, danas se više ne rabe magnetofoni što je nekad jedan od pionira ovakvog stila Brian Eno radio tokom '70-tih i '80-tih eksperimentirajući sa zvukovima koje je ubrzavao, usporavao, lijepio, nadosnimavao... trošeći sate i sate studioznog rada da bi dobio željeni zvuk. Patron & Patron imaju prednost tehnologije 21. stoljeća da zahvaljujući kompjuteru i programima koji su njihov domaći teren da samo za par minuta od običnog analognog zvuka dobiju ono što žele i s time se poigravaju do mile volje. A to je spram svih onih probijača ledenih bregova prednost koja se može mjeriti čizmama od 7 milja.

Ovo je samo fini psycho elektro-akustičan (opet ponavljam, više electro, a manje acoustic) album kojem se bez problema slušatelj prepušta a da ne treba uključivati moždane vijuge i ulagati napor za rekonstrukciju nekakve sofisticiranosti jer ona kao takva ne postoji. A k tome, kao i svaki drugi album može se slušati zatvorenih očiju i maštati. Zašto ne.

Ali se daleko više mora cijeniti rad Brian Enoa i inih eksperimentalnih pionira koji nisu imali ovakve tehničke pogodnosti a napravili su epohalno važne radove s naglaskom na budućnost glazbe. Patron & Patron su samo njihova prava djeca koja slijede stare tekovine u novom ruhu koje je lijepo, fino, šarmantno i elegantno za provod u novoj eri ambijentalnog post-techna. Simpatično space post-techno/acid-jazz putovanje.

Naslovi: 1.We are not alone, 2.Finding home problem, 3.Either or, 4.Fractor, 5.Bouncing monolohgues, 6.Boon dog bone, 7.Magenta verve, 8.Gen, 9.Boon dog bone reprise, 10.Broken dolls, 11.Black verve

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/10/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack

MATEJ KRAJNC: Od Studencev do Nove vasi, soundtrack (2020)

| 24/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: S&M2

METALLICA: S&M2 (2020)

| 22/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Støries Øf Undeniable Abhørrence

Abhorrent Cabaret: Støries Øf Undeniable Abhørrence (2020)

| 22/09/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Here

GLIGOR KONDOVSKI: Here (2020)

| 17/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Vertigo

ZAKK SABBATH: Vertigo (2020)

| 16/09/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Gen
  • Gen (2008)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*