Prvi solo album pjevača The Mission donosi kolekciju laganih akustičnih ljubavnih i emotivnih balada, naravno u letargično-mračnom izdanju s kojima je okončao karijeru koja je trajala više od dvije decenije.

Čudno je čuti izjavu 'ovo baš i nije moj prvi solo album' kao što je koncem 2007. izjavio Wayne Hussey, frontmen legendarnih The Mission kada je najavio razlaz sastava i početak solo karijere. Podsjetimo se: The Mission su u 23 godina dugačkoj karijeri objavili ukupno 18 albuma (od toga su 2 kompilacije, 2 box-seta i 2 uživo), najveće dosege karijere ostvarili su u vrijeme popularnog gothic-rock trenda kasnih '80-tih prvim albumima "Gods Own Medicine" (1987, UK no.14), "The First Chapter" (1987, UK no.35), "Children" (1988, UK no.2), "Carved In Sand" (1990, UK no.7), "Grains Of Sand" (1990, UK no.28) i "Masque" (1992, UK no.23), a rane 2008. su krenuli u oproštajnu Farewell turneju i definitivno se rasturili bez vjerojatnosti da će se više okupljati.

Odmah nakon arhiviranja banda, u proljeće 2008. Wayne objavljuje album "Bare" koji se čekao s osmjehom i nestrpljenjem, a već nakon prvog preslušavanja ispratio sa snuždenim licem i razočarenjem. Razlog je jednostavan. Wayne je skupio kolekciju već odprije poznatih pjesama iz opusa The Mission - "Garden of delight", "Bird of Passage", "God only knows" uz tri skladbe s posljednjeg albuma "God Is A Bullet" iz 2007. ("Absolution", "Keep it in the family" i "Grotesque"), te je uvrstio i dvije obrade "A night like this" (The Cure) i "With or without you" (U2), dok su samo 4 kompozicije novi i do sada neobjavljeni radovi. No i lagane elegije za klavir, melotron, akustičnu gitaru i laganu potporu ritam mašine "Black mountain mist", "Shelter from the storm", "Stars don't shine without you" i "My funny Valentine" su najvjernim obožavateljima The Mission poznate skladbe koje je Wayne znao izvoditi na svojim solo performansima unazad nekoliko godina. Shodno tome, izjava 'ovo baš i nije moj pravi album' donekle ima svoje svrsishodno opravdanje jer ne donosi novi look i nove pjesme starog mračnjaka. Sve skladbe je snimao samostalno u svojem studiju u Brazilu gdje nakon razvoda živi s novom suprugom od 2005. godine, a jedini instrumentarij su mu bili akustična gitara, piano, klavijature, stara ritam mašina i violončelo koje je koristio u skladbama "Garden of delight", "Bird of passage" i "Grotesque". U vrlo letargičnom i podosta nježnom raspoloženju s jednostavnim laid-back okružjem, Wayne je napravio album kojeg sam opisuje kao prikladan relaks uz voljenu osobu, nekoliko boca dobrog vina, cigarete i atmosferu ozarenu svijetlom svijeća. Jedina skladba koja odskače od ovakvog koncepta je bonus "One thing leads to another" koja sadrži dark-ritam bubnjeva, elektronsku sympho podlogu i minornu melodiju električne gitare, a napisana je specijalno za D-Side magazin gdje je objavljena 2007. godine kao poklon čitateljima u sklopu kompilacije.

Od Wayneja se očekivalo mnogo više u prvom solo koraku (daleko od toga da su pjesme loše), a on bez obzira na mlak početan prijem albuma najavljuje jedan sasvim drugačiji rad iduće godine s posve novim skladbama koje će pokazati njegovo pravo autorsko lice oslobođeno stare karme The Mission.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 10/08/2008