Punk s najvećom mogućom snagom. Strašno moćan, silovit i opako naoštren drugi punk-hardcore album kvinteta iz New Yorka. Bijesni vokal i oblije čiste energije u 44 minute gdje ne postoji predah u sprintu i jurišu na obaranje svjetskog rekorda. Kondicija im je spremna za Olimpijadu! Mladi, zreli i puni snage!

This Is Hell su osnovani 2004. na Long Islandu u New Yorku (USA) od članova nekadašnjih sastava The Backup Plan, Scraps And Heart Attacks i Subterfuge, a ime su uzeli od jedne skladbe Elvis Costella. Dosta neobično za band koji se nalazi u tipičnim hardcore-punk vodama… Imaju tri 7'' singla "This is hell - demo" (2004, State Of Mind/ Run For Cover), "Cripplers" s nekoliko obrada (2007, Trustkill Records) i "This is hell - split with Cancer Bats" (2007, Future Tense Records), jedan EP "This is hell" (2005, State Of Mind/Trustkill Records) i dva albuma. Prvi album nosi naziv "Sundowning" (2006, Trustkill Records) i donio im je uz podršku samog izdavača Josh Grabella iz Trustkill Records i značajnu svjetsku popularnost, pa su se kao nevjerojatno marljiv i ustrajan sastav osigurali neprekidnim nastupima i turnejom koja je trajala gotovo dvije pune godine. Tako su nastupali na prestižnim festivalima Ozzfest i Saints & Sinners Festu, a pozornicu su dijelili sa As I Lay Dying, GWAR, Trivium, In Flames, Shadows Fall, Every Time I Die, Comeback Kid, Endwell, It Dies Today, Parkway Drive, Cancer Bats, Glassjaw, Lostprophets, Bayside..., a s nekima od njih išli su i na zajedničke turneje. Vođe sastava This Is Hell, Rick Jiminez (gitara) i Dan Bourke (bubnjevi) 2006. su s lokalnim hardcore-punk prijateljima s Long Islanda osnovali frakcijski band Soldiers, objavili EP "The Tombstone EP" i album "The End Of Days", te su zajedno sa This Is Hell održali nekoliko zajedničkih turneja gdje su Jiminez i Bourke svirali u obje postave. Kao da im jedan band koji traži punu kondiciju nije dovoljan...

U predahu između koncerata i turneja, This Is Hell su radili kompozicije za svoj drugi album "Misfortunes" kojeg su striktno orijentirali na najžešći hardcore-punk bez nekih većih ritmičkih oscilacija. Uz Jimineza i Bourka, sastav čine još frenetični vokal Travis Reilly, gitarist Chris Reynolds i basist Johnny Moore. Album je sjajno i bijesno naoštreno gitarističko punk-hardcore djelo koje se može usporediti sa samim rodonačelnicima žanra od Dead Kennedys, preko najbržih Black Flag, Minor Threat i Discharge sve do svih iskonskih predstavnika ovog stila unazad dvadesetak godina računajući i garažne r'n'r izvođače poput Cows, New Bomb Turks, Nine Pound Hammer ili švedskih d-beat ikona punk-metala Disfear. Gitarski riffovi su snažni, ritmovi ubitačno brzi (izuzetak su kompozicije "Fearless vampires" i "End of an era" koje su relativno umjerenijeg tempa, te "Realization: remorse" i "Last day champaign" koje su sljedbenici post-hc/noise stila Dischord etikete poput Fugazi i Circus Lupus), a specifičnost njihovog zvuka donosi im energični, bijesni i opako nadrkani vokal Travis Reillya koji gotovo vrišti kao da mu čupate nokte i razvlačite ga u spravama za mučenje. Momak ima pravi punkerski feeling kojeg bi poželjeli ne samo punk, već i mnogi metal, hardcore i crossover sastavi. Na albumu imaju i široku potporu pratećih punkerskih vokala, horde koja je sastavljena čak od 7 pjevača (Brian Audley, Dan Terr, Jeff Tiu, Chris Mazzela, Brendan Garrone, Andrew Dijoro i Joe Cincotta). Sve ostale skladbe su energične, opaljene snažnom i konciznom spregom koju navodno potenciraju još većim atributima uživo nego li su ih prikazali na albumu (jel' to moguće?). Od uvodne "Reckless", preko već prethodno objavljene "Infected" (na singlu "Cripplers"), "Disciples", "In shambles", "Without closure" (pržiona stvar!), "Remnants", "Resuscitate" (vau, šta se tu sve ne događa!), sve do posljednjih "You are the antithesis", "Memoirs" i bonus skladbe "Cement shoes" ne jenjavaju snažni gitaristički riffovi, solaže, melodični basovi, opaki ritmovi i genijalan vokal koji priziva u sjećanje najnabrušenijeg mlađahnog Henry Rollinsa iz '80-tih. Na našim područjima za ovako snažan i bombastičan album slovili su prvi albumi koprivničkih Overflow koji su danas ipak samo stara škola punk-hardcore stila Bad Religion, a danas nešto otprilike slično poput This Is Hell pokušavaju raditi zagrebački Hitchcock.

Sjajan i moćan moderni punk-hardcore album. Genijalno. Za anale. I za sve škole suvremenog punk-hardcore stila.

Punk album godine? Obavezno provjerite.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/06/2008