Bella Union kao jedini, iako ne pravni, nasljednik 4AD-a iz 90ih, redovno isporučuje zanimljive bendove. Naslanjajući se na "shoegaze" tragove svojih prethodnika tvoreći tako tzv "nu-gaze" zvuk, BEACH HOUSE došli su već do svog drugog albuma. Njihov smo prvijenac, očito greškom, propustili prokomentirati, pa je red da ispravimo tu grešku.

Alex Scally i Victoria Legrand, nećakinja francuskog kompozitora Michela Legranda, od prvih dana odlučili su se za eterične, lagane, zaljubljive melodije predvođene Victorijinim vokalom koji je mješanac Hope Sandoval (Mazzy Star) i Sare Lov (Devics). Već na prvom albumu, zavijeni velom mistike, uz Victorijin glas koji samo lebdi iznad glazbene podloge dali su do znanja da "kuća na plaži" nije u ljetnom veselom i toplom izdanju, već u jesenskom napuštenom, ogoljelom i hladnom.

Na Devotion su malo pročistili zvuk, on je bogatiji i jasniji, kao i vokal, no s time su maknuli i onu čaroliju i mistiku koja je prožimala prvi album. Iako taj dio nije toliko čujan na Wedding Bell, pjesmi koja otvara album i koja je vjerojatno došla tu kao "otpadak" s prvog albuma, na Gila i Turtle Island dobili smo novi zvuk grupe. Pomalo starinskog štiha uz baršunast vokal vodi nas još dublje u prošlost nego prvi, pa ovim albumom putujemo i do 70ih i psihodelije koja je prevladavala u zvuku tadašnjih bendova slične orijentacije.

Za one koji vole albume na kojima se ništa ne događa, osim 40 minuta dobre glazbe, i vole ili su voljeli MAZZY STAR, GALAXY 500, BEACH HOUSE su bend koji čeka na Vas.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 16/03/2008