Francuski death metalci Bloody Sign uskoro posjećuju ove krajeve (Beograd i Tuzlu), pa je red da predstavimo njihov drugi i posljednji studijski album koji je objavljen još u proljeće prošle 2007. godine.

Bloody Sign su osnovani 1996., te nakon brojnih promjena članstva danas egzistiraju kao trio u kome su Hagend (bas i vokal), Kalevi (gitara) i Ilmar (bubnjevi). Dugo su se mučili da izađu iz mraka undergrounda, te su do 2004. uspjevali snimiti i objaviti četiri demo materijala ("The Nocturnal Moans of The Fallen Angel", 1997., "Dionysos Contre le Crucifie", 1998., "Primitive Horde", 2001. i "Estonian Sessions" 2002.), te jednu split kazetu sa Deep Vein i Oppression 2004. u izdanju Nihilihtic Holocaust. Iste godine uspjevaju potpisati ugovor s američkim labelom Ibex Moon Records, te u jesen iste godine konačno realiziraju svoj prvi pravi album "Vana Vigala Loits". Iduće 2005. godine pojavljuju se na još dva split izdanja - "4 Tormenting Ways To Death" (Gruft Production) i "Rhythms Of Charnage/ Bloody Sign/ Rademassaker" koji je kao kaseta objavljen za Time Before Time Records, a kao EP-cd za Deathstrike Records. Kroz karijeru dijelili su pozornicu s kultnim imenima poput Incantation, Immolation, Krisiun, Behemoth, Estuary i Centurian, te su održali turneju po Južnoj Americi i Europi nastupajući u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Makedoniji, Mađarskoj, Srbiji, BiH, Italiji, Britaniji, Estoniji i dakako u Francuskoj. Glazbeno su u striktnom dark death metalu s laganim trash i black sintagmama, a kao uzore navode Morbid Angel, Pestilence, Incantation i Asphyx što se u njihovom stilskom spoju trasha i deatha itekako osjeti. Zahvaljujući vrlo čistoj produkciji gitara je kultivirana s obiljem riffova i pojedinačnih solo izleta uz drugu naknadno nadosnimljenu (primjerice u kompozicijama "Ghost riders", "Wrath Omen" i "Apocalyptic warriors/ Massacra cover"), dok je bas u čistoj linearnoj melodijskoj spregi. Najimpresivniji dio njihove brutalne glazbe je bubnjar koji u toku jedne pjesme napravi stotine prijelaza i breakova, vratolomnih ritmova i čitav niz izmjena ritmova uz obavezne hardcore dionice s dvostrukim bas pedalama što Bloody Sign čini prepoznatljivim i originalnim bandom u cijeloj trash/death metal branši. Također vrijedi spomenuti da su skloni i melodičnim efektima i laganijim, eksperimentalnijim i psihodeličnim sferama (osobito u skladbama "Ghost riders", "Crushing the master tree" i frenetičnoj "Iron genesis") koje u intervalima isporučuju s kompozicije na kompoziciju. Vokal je naravno u krvavo obojenim paklenim crustovima, a zbog rastrganih ritmova i često razbijenih kompozicijskih struktura neki kritičari im lijepe etiketu svojevrsnih eksperimentatora, barem na ovome albumu.
Za ljubitelje death metala ovaj album nipošto ne treba zaobići.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/03/2008