Nešto poprilično novo u svijetu death-metala. Bizarno, konfuzno, podosta tromo i eksperimentalno hrabro.

I francuskom death-metal trojcu konačno se ukazalo svijetlo. Nakon mnogo lutanja po različitim etiketama i neuspješnim izletom sa dva albuma za američki Ibex Moon Records, svoju novu priliku za barem malo širu afirmaciju pronašli su u švedskom Blood Harvest Records koji se striktno okrenuo underground death-metalu (Vasaeleth, Eliminator, Goddefied, Magnus, Verminiuos...). Novi izdavač im je ponovno reizdao prethodni album "Explosion Of Elements" kao vinil, a sam band se nada da od sada počinje novi period karijere koji više neće biti obavijen nemarom diskografske etikete.

Treći album "Chaos Echoes" je magično ostvarenje koje jednostavno obara otprve ako ste željni eksperimentalnog death-metal zvuka. Band je definitivno prevazišao stereotipne žanrovske konstrukcije s ultrabrzim ritmovima, teško razumljivim vokalima i općenitim klasicizmom, te se hrabro upustio u potragu za neistraženim teritorijima svjesno rizikujući opasnost od nerazumijevanja velikog dijela death-metal auditorija. Znatno su usporili tempo, ponekad do dramatično uokvirenog dooma, sve one uobičajene breakove su zamijenili drastičnim transžanrovskim fuzijama u kojima ima svega i svačega (od black-metala do free-jazza i nemogućih eksperimenata), a Hagendov vokal uz to što je relativno 'čist', natopljen je obilatim maliganskim isparavanjima. Cijela atmosfera albuma je iznimno psihotična, puna psihodeličnih opservacija i rastrganih formata u kojima gotovo ne postoji uobičajena riff-refren-solo shema, a tonska gravitacija često odlazi u disharmonije i de-kompozicijske strukture. Naglašena eksperimentalnost i sklonost ka egzibicionizmu nije rijetki slučaj u ekstremnim stilovima, no ovi Francuzi su svoj ekscentrizam dovukli do one točke koja graniči s paradoksom. Prve dvije skladbe "Chord temple" i "Down to hell" (uključujući i kratki jednominutni "Intro") još su koliko-toliko usredotočene na pripadnost žanru deatha, no od "For the unknown" pa nadalje počinje stilsko rešetanje kome je teško predvidjeti rasplet jer je sve toliko zapetljano kao da se Frank Zappa probudio iz groba i poželio svirati svoju viziju deatha, progressiva i fusiona u kreativnom kaosu. U nekim trenucima Bloody Sign posve iskaču iz metala na kolosjek nemogućih križanaca eksperimentalne rock psihodelije, noisea i ambijentalne glazbe ("Voice from the depths - bass interlude", "Symphony of bones - drum interlude" i "Khordes funerals - guitar interlude"), a najveću eskapadu pružaju u 8 minuta dugačkoj "The call" koja je koloplet dooma, deatha, hard-rock riffova i sludgea, te u psihodelijom obavijenim "Primordial sound", "Words of death" i "Tongues of shadow" u kojima je teško odgonetnuti šta je to Hagenda i ekipu natjeralo u ovakav drastičan otklon pun sumanutog ludila, paranoja i neobjašnjivih eksperimenata kojima je zaista sizifov posao pronaći mjesto u konvencionalnom metal društvu koje najvećim dijelom otkida na riffove. Nakon što se posluša ovih nemogućih 47 minuta, slušatelj jednostavno može ostati ošamućen činjenicom da mu više ništa nije jasno da li je prisustvovao veličanstvenom rađanju nečeg sasvim novog ili doslovce navlačenju mačka za rep uz opasnost da bude izgreban do kosti. Međutim, promotre li se njihova prethodna dva albuma koja su imala sasvim jasne death, thrash i black reference, "Chaos Echoes" nikako nije eksperimentalna koještarija koja naoko djeluje kao da je nastala uzrokovana obilatim dozama alkohola i tko zna kakvih stimulanasa. U svemu ovome što na prvi pogled djeluje poput konfuzne zbrke, provlači se čitav niz, možda ne detaljno osmišljenih elemenata, već protulogičke borbe sa nekakvim tradicionalističkim uvjerenjima o tome šta je death metal i kako on mora funkcionirati. Možda se bandu i živo fućka hoće li ovo njihovo djelo biti tumačeno u okvirima žanra, no jasna je stvar da su ga napravili sa posve slobodnim pristupom bez ikakvih kreativnih ograničenja. A u takvo nešto teško da će se upustiti razvikana imena poput njihovih uzora Morbid Angel, Pestilence, Incantation i Asphyx. Bloody Sign su svjesni da samo s orginalnošću mogu nadjačati svoje takmace, a to su potpuno uspjeli, barem u kreativnom pogledu. Na uspjeh, koliko se čini, morati će još pričekati.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/09/2010