Već gotovo punih deset godina Michael Gira iz kultnih Swans radi sa supergrupom The Angels Of Light. "We Are Him" je njihov sedmi album.

Nakon odlaska legendarnih Swans sa scene u prvoj polovici '90-tih godina, lider Michael Gira je imao kratkotrajni akustičarski projekt The Pleasure Seekers, te se dugo vremena bavio prvenstveno svojim uobičajenim angažmanima u vlastitoj etiketi Young God Records. Tek koncem prošlog desetljeća, 1998. ponovno kroči u glazbene vode okupivši supergrupu od članova nekih poznatih i manje poznatih bandova. Da ne bi bilo neke veće zabune, sredinom '80-tih postojao je istoimeni sastav koji se u svojem kratkom djelovanju nazivao i kao Thee Angels Of Light, snimili su soundtrack za nikad realizirani film o životu Brian Jonesa iz The Rolling Stones, a njegovi članovi su bili Caresse P-Orridge (Genesis P-Orridge i Alaurina kčerka), Rose McDowall, Mark Fishlock, Micky Groome i Tilley. Sastav je iza sebe ostavio kolaboracijski album "Godstar" sa Psychic TV (1985.) i EP "Je t'aime" sa Genesis P-Orridgeom (1985.), a posljednji puta se pojavljuju 1996. kada su objavili "Trip Reset" sa Caresse i njezinom sestrom Genesse.

Stoga ovaj The Angels Of Light nema nikakve veze sa (uvjetno rečeno) frakcijom Psychic TV, već je Michael Gira okupio sekstet od provjerenih glazbenika s kojima kreira ne baš uspješnu, ali vrlo plodnu glazbenu karijeru. Dana Schechter je došla iz Bee And Flower, Kid Kongo Powers iz The Cramps, Bliss Blood iz The Moonlighters, Thor Harris iz Shearwater, iz Brooklyinskog banda Akron/ Family dobro znani Swans gitarist Christoph Hahn koji se stacionirao u Berlinu, dok je jedini bez neke značajnije karijere Larry Mullins aka Toby Dammit.

Album "We Are Him" je pulsirajući spoj alternativnog, eksperimentalnog, gothic i folk zvuka, a otvara ga "Black river song", snažna indie-rock skladba s utjecajima bluesa i jedna je od najžešćih na cijelom albumu koji se može podijeliti na brze i lagane kompozicije. Brze i žestoke su "My brother's man" (jedna vrsta eksperimentalnog bluesa s utjecajima industrial ostavštine), fina i umjereno plesna "Joseph's song", naslovna "We are him" (još jedan blues-rock koji vuče na glam T.Rexa), "Sunflower's here to stay", te osebujni tex-mex "Good bye Mary Lou", dok su laganice "Promise of water" (blues), "The man we was left behind", "The visitor" (obje s utjecajima country-folka), akustične "Not here/ not now" i jedna od najoriginalnijih "Sometimes I dream I'm hurting you" koja se od sredine prema kraju ubrzava spojivši neke sekvence The Doors i naravno Caveovih The Bad Seeds.

Album zatvara posve lagana elegija "Star chaser". Instrumentarij koji se koristi je uobičajen još iz doba posljednjih albuma Swans - konstantna sekcija (bubnjevi, bas, klavijature, piano, električna, slide i akustična gitara), te violina, harmonika, ksilofon, banjo, te višeglasja i duhači. Tekstualno, rad varira od mračnih i depresivnih tema do pročišćenih i Caveovski svjetlih nadahnuća, tako da se album sukladno s time može usporediti s djelima Nick Cavea od "Good Son" naovamo. Kako lirski, tako i glazbeno. Jednostavan, minimalistički i veoma slušljiv postmodernistički indie-rock album s glazbenim nadogradnjama.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/12/2007