DISCIPLINA KIČME - Sviđa mi se da ti ne bude prijatno (1983, Helidon)

Nakon iznenadnog razlaza Šarlo akrobate (početkom 1982.), jednog od najoriginalnijih sastava iz plejade yu - new wavea, basist Dušan Kojić - Koja gotovo dvije godine nije bio aktivan izuzev povremenih svirki u vrlo čudnom projektu zvanom Disciplina kičme kojeg nitko ispočetka nije shvaćao ozbiljno. Tada su daleko veće šanse davane bandovima kao UKT, Albert (kalašnjikov), Otroci socijalizma ili Party breakersima (koji su se tako tada ispisivali). Budućnost je pokazala tko je svoj scenarij gradio na pravim osnovama. U vrijeme najveće popularnosti Šarla, Koja se zajedno s bubnjarom Ivicom Vdovićem - VD pojavio u filmu "Dečko koji obećava" zajedno s VD-om. (glavnu ulogu je tumačio Aleksandar Berček).
Početkom ožujka 1983. objavljen je album prvijenac Discipline kičme pod programskim nazivom "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" koji je zbunio ne samo kupce, već i prodavače u trgovinama. Kad se slučajni kupac zatekao s molbom da mu prodavač objasni što se to nalazi na polici, dobio bi odgovor: "neka ploča, mislim da je radio priča za djecu…", ili ako je kojim slučajem netko od trgovaca uložio 5 minuta pažnje na preslušavanje: "neke demo snimke heavy metal grupe, čini mi se s probe… neko naštimavanje…". No, onim vrlo rijetkim i pronicljivim kritičarima svakako nisu ovakve gluposti padale na pamet. Kičma je do tada imala već sasvim solidan rejting kao koncertni band - duet u kome je uz Koju bio još prisutan samo bubnjar Žika koji je tada imao svega 17 godina. Ova opskurna i minimalna glazbena pratnja utemeljila je najdugovječniji band koji je ponikao iz novovalne rock generacije s prijelaza sedamdesetih u osamdesete. Sam Koja je netom prije objavljivanja ovog albuma rekao da su najoriginalnije one stvari koje su najjednostavnije i zbog toga cijeni glazbeni minimalizam. A ploča je besprijekorno savršenstvo minimalnog rock izraza s dva vrlo teška i gotovo ograničena instrumenta (bas i bubnjevi) koji mogu biti pravo tonsko bogatstvo samo onome tko je vješt, spretan i ima dovoljno hrabrosti da se upusti u ovakav eksperiment. Koja je u tome potpuno uspio utjelovivši 10 nevjerojatnih glazbenih komada za koje vrijedi jedini epitet - rock and roll. Mada je taj izraz tada bio smatran suviše asocijativan za zvuk sredine pedesetih, rockabilly, Beatlese ili Stonese, Kičma je svoju organsku snagu crpila upravo iz rock and roll svjetonazora koji se temeljio na potpunoj iskrenosti vlastitog izraza bez ikakvih suvišnih prenemaganja ili zagovaranja vlastitih nedostataka pod geslom umjetničkih konotacija.
Album otvara bazični new wave - instrumental "Nestani ih" koji na jednostavnu melodiju nadovezuje nekoliko inteligentnih rock aranžmana i Kojino pozadinsko urlikanje. Pjesme poput "Ti znaš da tvoja soba", "Nemoj", "Zgodne kretnje", "Mozak", "Uživaj!", "Javno veselje" i "Pečati" osim što sadrže bogatu glazbenu strukturu imaju svega 4-5 stihova koji govore daleko više no što su tadašnji yu - rock stihoklepci rekli i pokušavali reći u mnogobrojnim kobasicama od pjesama u kojima često niti sam autor nije znao o čemu je zapravo htio govoriti na početku pjesme, te s čime i zašto je završio stih onako kako ga je završio. Na ovome albumu Koja je oslobođen bilo kakvih utjecaja zakoračio u prostor koji je sam otkrio, te ga slobodno kreirao po svojem vlastitom izboru. Mada postoje određene paralele s Gang Of Four u tekstualnom izrazu (pogotovo u jednostavnim haiku - opisima) ili iskustvo s dub tehnikom (instrumental "Pobednici"), te smjernice su ovdje korištene tek kao sredstvo izražavanja a ne kao metoda ili način. Kao vlastiti doprinos autentičnom izrazu Koja je u kompoziciji "Pečati" uglazbio distorziranu bas verziju himne "Hej Slaveni" kao solo dionicu.
Ovo izuzetno jako i snažno djelo izbacilo je Koju kao vrsnog kreativca, instrumentalista i samosvojnog autora koji je dokazao da album Šarla "Bistriji ili tuplji čovek biva kad…" nije bio eksperimentalni štos već jasan i cjelovit rock kostur koji je ovdje ogoljen do kože ispod koje se jasno vide snažni mišići, bistra glava i zdrav duh.
Tiraža ploče je bila svega 5.000 komada i kupili su je samo štovatelji Kojinog rada, te poneki slučajni kupac ponukan prodavačevim "savjetom" koji je ubrzo album mijenjao ili prodao.
Album je po kritičarima proglašen jednim od najboljih rock albuma 1983., te mu je bezrezervno pripala čast da se nađe među pet najboljih yu rock albuma 20. stoljeća. DISCIPLINA KIČME - Ja imam šarene oči (1985, Dokumentarna)

Zbog mnogih problema s Helidonom, Koja raskida ugovor i traži izdavača koji će objaviti novi album Kičme, no odreda je bio odbijan zbog apsolutno komercijalno neisplativog glazbenog materijala koji je nudio. Album je praktički već bio snimljen ujesen 1983., no jedini koji je Koji otvorio vrata bio je Božo Žabjek urednik nove slovenske diskografske kućice Dokumentarna iz Brezovice kojoj je ovo bio prvi proizvod na tržištu. U međuvremenu, čekajući na izdavača i objavljivanje albuma, Koja počinje pisati izuzetne rock eseje koje objavljuje u magazinu Rock, dokazujući se i kao inteligentan novinar.
Na drugom albumu (mini album), Koja je minimalizirani zvuk basa i bubnja obogatio s trubačem Jugoslav Muškinjom tako da se dobila neobična glazbena struktura. Dosljedan jednostavnim tekstovima od svega par redaka, Koja je ponovno izrekao mnogo stvari u svojim stihovima na račun sebe, materijalnog svijeta, bespomoćnosti, zabluda… U naslovnoj skladbi počinje Kojin interes za rap vokalizaciju koja će postati zaštitnim znakom Kičme. Sada već potpuno definirani stil banda osim novog zvuka trube, produbljen je i psihodeličnim atmosferama (instrumental "Veruj meni") u kojima Koja prebire zonama koje je najbolje sagledati iz Hendrixovog opusa, u "Pristanište" se poigrava sa različitim efektima (produkcija bubnjeva, eho, dub) i specifičnom tehnikom trzanja žica, dok je "Pregršt novca" sastavljena od niza otpadnih snimaka s naslovne kompozicije. "Sviđa mi se…" je nastavak sjajnog debija gdje se obračunava sa konzervativcima koji su ga napadali - "Ti si obesan, ti ništa ne moraš, ti ne znaš, ti si pogodan! Sviđa mi se da ti ne bude prijatno!". Na album je uvrštena i jedna snimka uživo iz SKC-a 1984. - "28. jun 84!" s pratećom ekipom B.Trivić (sax) i Z.Erkman (truba), dok je bubnjeve svirao Kele. U instrumentalnom pogledu, ovo je najbolji komad albuma koji je dokumentirao svu raskoš Kičme uživo.
Bio je ovo ponovno odličan album koji ih je malčice uspio i vinuti u popularnost zahvaljujući poluhitu "Ja imam šarene oči" i luckastom omotu na kojem piše "možda ih je teško razumeti, ali ih je lepo gledati i slušati". Budući da je tiraža ploče ponovno bila vrlo niska Koja (po prvi puta se naziva Zeleni Zub) je šaljivo na omotu istaknuo oznaku "jedina" kao parodiju na statusne simbole zlatnih, platinastih i dijamantnih trofeja naklade ploča. DISCIPLINA KIČME - Svi za mnom! (1986, Helidon)

Kičma ponovno u Helidonu. Bez obzira na sve izdavačke poteškoće koje je Koja imao sa prethodna dva albuma, treći je konačno pogodio u sridu. Bio je dostupan širom Jugoslavije, tako da je zahvaljujući hit - obradi "Čudna šuma" (Yu grupa) dospio i na listu vrlo popularnih rock albuma te sezone, a spot je zauzeo visoku no 6. poziciju u prestižnoj TV emisiji "Hit meseca". Ovdje je Koja pojačao duhačku sekciju sa još jednom trubom, tako da je sada okosnicu Kičme činio kvintet - Koja (bas, vokal), Kele i Žika (bubnjevi, vokali), Zerkman i Dedža (trube i vokali), te se kao gosti pojavljuju Darko M. (?), Banana i ženska rock grupa iz Novog Sada Boye. Na ovome albumu Koja je maksimalno dao na volju instrumentalnu izvedbu svih glazbenika tako da se dobila smjesa odlično balansiranog minimalizma (instrumentali "Pozdrav mladoj žitarici", "U kesi", "Šuma igra") i odličnih plesnih rap brojeva ("Zašto?", "Svi za mnom!" i "Ne, ne, ne…"). Posebnu novinu Koja je patentirao u "Ovo je zvuk" sa originalnim radijskim i telefonskim komentarima Radio Vrnjačke Banje gdje oni sami komentiraju što je to čime se Kičma bavi. Također se pojavilo i još nekoliko važnih novina - ritmička pratnja rap kompozicije "Ne, ne, ne…" nije ništa drugo do li blues, odnosno ono što će dvadesetak godina kasnije biti prozvano hip - hop r'n'b, dok je instrumental "Šuma igra" pokazao Kojin interes za (tada eksperiment) studijsku produkciju uvrtanja zvukova, tj. techno ritmove i različite efektne dosjetke. Ponovno svoj, originalan i neuhvatljiv, Koja i Kičma su ostvarili novo epohalno izdanje koje nitko s yu scene nije niti pokušavao pokoriti nekom boljom idejom. Tek će se na momente ovoj lucidnoj i jedinstvenoj ideji približiti Miladojka Youneed na prvom albumu "Ghastly Beyond Belief" i Gastrabajters (kasnije Demolition Group). Ponovno avangardan, Koja je ne bezrazložno planirao skoru budućnost time što je na omotu ispisao slijedeći tekst: "Ovo je zvuk koji nosi spas! Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš, sunčan glas. Ovo je zvuk koji nosi spas!", što je u stvari tekst kompozicije koja će se pronaći na narednom Kičminom albumu. I tko će bolje objasniti njihovu glazbu osim Koje samoga u ovim stihovima?
Ako ikakva zamjerka ikad može postojati na rad Discipline kičme ona jedino može ići na račun prekratkih albuma. Prvi je trajao jedva trideset, drugi (mini LP) svega dvadesetak, a ovaj nešto više od trideset i pet minuta. DISCIPLINA KIČME - Najlepši hitovi uživo, 5 godina Discipline 1981 - 86 (1986, RTB)

Kičma nikako da pronađe stalnog izdavača, ovo im je bilo već četvrto izdanje s kojim su promijenili diskografsku kuću i stalno zapadali u velike probleme koji su se manifestirali prvenstveno zbog neodgovarajućeg komercijalnog potencijala. No, Koji to ionako nije bilo važno već samosvojna originalnost koju je uvijek i na svakom mjestu sijao. Tako je ovaj album zapis koncerta u beogradskoj Akademiji 3. i 4. studenog 1986., te predstavlja band u odličnom koncertnom izdanju za buduća pokoljenja. "Zašto?", "Novac neće doći", "Nemoj", "Svi za mnom!", "Ne, ne, ne…", "Mozak" i "Čudna šuma" u ponešto izmijenjenim verzijama s dodacima instrumentalnih improvizacija i pravim pravcatim Kojinim hard core rap vokalom. Jedina nova pjesma je furiozna rock - surf obrada filmske teme "Betmen" (N.Hefti) čime je Koja ponovno mesijanski najavio novu eru koja dolazi. I nevjerojatno je kako mu je to uspjelo predvidjeti, jer je samo tri godine kasnije svjetskim filmskim uspjehom postala nova verzija priče o "Batmanu". Na omotu, Koja je nacrtao Betmena, Fantoma, Nosferatua, indijanca i još neke likove iz stripova koji će biti opisani na narednim Kičminim albumima.

DISCIPLINA KIČME - Dečija pesma (1987, RTB)

Ponovno čudan format albuma koji ustvari i nije album već prošireni EP ili mini album sa sedam pjesama od kojih je pet naslovljeno kao "Dečija pesma". Ponovno šašav omot na čijoj poleđini je fotokopija svjedodžbe iz 1971. godine gdje na mjestu predviđenom za potpis roditelja ili staratelja stoji crtež simbola Betmena. Ploču otvara najava Dubravke Marković "a sada najstroži među svima, ja ne smem da ga pogledam u lice, jer se snimao film o rock muzičarima, ali ja ga poštujem, Kojo izvini" sa "Hita meseca", nakon čega slijedi urnebesni glazbeni uvod u "Dečiju pesmu II" sa podebljanim distorziranim basom, violom, bubnjarskim lupetanjem i bukom zvukova trube koji se pretvaraju u osebujni hip hop hit "ove ruke nisu male, mnogima su pamet dale, ali, ali, avaj, ali, sad se ovaj dečko šali! Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina, šta je dobro? Šta nam treba? Kičme, Kičme, Disciplina". Samosvojan, osebujan, originalan, groteskni, otkačeni, lucidni, nepredvidljivi Koja je ponovno iznenadio sa svojim već dokazanim sposobnostima da u svemu što radi bude poseban. Nije ovo bilo nikakvo pljuvanje po spomenutim bandovima, već Kojina preporuka svima kojima su se oni popeli na vrh glave. Ostale verzije ove pjesme su akustična improvizacija uz pratnju "velikog Bg hora" - Kovač, Đole, Anton ("Dečija pesma IV"), razgovor između Koje, Šanea i VD-a u diskusiji oko toga vrijedi li koristiti ritam mašine, synthove i samplove, gdje se svi skupa uključuju u pjevanje ("Dečija pesma V"), odlična instrumentalna improvizacija pojačana Dragi Jelićem (gitara) i Kuzminim saksofonom ("Dečija pesma III"), dok je posljednja ("Dečija pesma I") obogaćena uvodnikom - "ovo je zvuk koji nosi spas! Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš, sunčan glas! Ovo je zvuk koji nosi spas!" . Uvrštene su i dvije raritetne obrade - "Love removal machine" (The Cult) i "Addicted to love" (Robert Palmer) snimljene uživo na Akademiji 20. travnja 1987. koje su totalno izvrnute Kojinim vokalom koji ne pjeva već glasovno imitira zadane vokalne improvizacije. DISCIPLINA KIČME - Zeleni Zub na Planeti Dosade (1990, RTB)

Kultni status Discipline s ovim albumom je konačno izašao iz specifičnih uskih okvira kruga štovatelja ka širokoj jugoslavenskoj publici zahvaljujući novom velikom hitu "Tata - mama" i drugom učešću Koje u filmskom ekstravagantnom ostvarenju "Kako je propao rokenrol". U bujici interesa domaće publike za dark - ghotic rock (The Sisters Of Mercy, The Cure, The Mission) u čemu se pojavilo novo sljedbeništvo i revival popularnosti radova Joy Division i sada već starih izvođača poput Bauhaus, P.I.L., te velike medijske zastupljenosti EKV, Koja ponovno preskače sve okvire skučenih trendova i nastavlja rad na zacrtanim vlastitim obrascima hip - hopa i objavljuje konačno pravi album sa 10 naslova u trajanju od 35 minuta gdje se po običaju nalazi i nekoliko instrumentala - "Manitua mi!", "Glas nestašnih", "Tata - mama 2", "Ukus nestašnih" (sa samplovima iz "Feferon" Buldožera)… Ostatak materijala prikazan je kroz vrlo vješte složence rocka, hip hopa i odličnih, kratkih tekstova u kojima je Koja ponudio novu viziju vlastitih preokupacija inspiriranih bajkama i stripovima o Betmenu, Mandraku, Fantomu (pjesme "Betmen, Mandrak, Fantom", "Iza 9 brda"), a tadašnje neinventivno stanje u rock svijetu u kojem se praktički ništa interesantno nije događalo (ako izuzmemo politiku i završetak hladnog rata, te početak opakih ratova na Bliskom istoku i skori raspad Jugoslavije), opisano je u "Planeta dosade" kroz vrlo jednostavan prozaičan tekst uz vrlo slojevitu glazbenu hip - hop jezgru s pratećim duhačima i efektnim scratchevima. Još se kao poluhit nametnula pjesma "Ah, kakva sreća!" u kojoj je Koja na ponovno domišljat način uveličao značaj Discipline kroz tekst "… vreme je za pravdu, vreme je za istinu! Ah, ah, kakva sreća - disciplina bit će veća!…" (ovdje je sasvim potpuno predvidio rasplet događaja). Sve veći plesni naboj koji se osjećao na prethodnim radovima sada je došao do punog izražaja kroz specifičnu mješavinu utjecaja crne plesne pop, funk i rap glazbe, prvenstveno radova James Browna, Afrike Baamaabaate i tada kultnih Public Enemy koji su se osladili briljantnim naslovom najboljeg albuma godine po iznenađujućem izboru britanske kritike. Bio je ovo potpuno moderan album kojim je Koja dokazao sav svoj nepogrešan talent za istraživanje neistraženih područja koje je sam osmislio. DISCIPLINA KIČME - Nova iznenađenja za nova pokolenja (1991, RTB)

Nakon 10 godina rada Discipline kičme, konačno, konačno i konačno se pojavio (konačno) pravi album koji je imao punih 45 minuta budući da su svi prethodni bili smješteni u neki nepisani Kojin zakonik da sve iznad 35 minuta počinje prerastati u dosadu. Premda je ovim albumom ponovljeno gradivo s prethodnih radova, Kičma je ponovno dokazala svoju jedinstvenost zvuka i osebujnih tekstualnih dosjetki s time da su sada tekstovi nešto duži - čak četiri kompozicije imaju više od 10 stihova ("Buka u modi", "Zar je to sve?", "Da li ti znaš za neki drugi ritam?" i "Zlopamtilo ja sam, znaj!") koje su imale sve predispozicije da postanu veliki hitovi. Ali nesreća zvana rat, agresija JNA na Sloveniju i Hrvatsku, raspad Jugoslavije i ostale vojno - političke zavrzlame u proljeće 1991. rezultirale su time da se yu glazbena scena raspala kroz svega par mjeseci i ovaj album je time bio potpuno potisnut na marginu zbivanja. U Hrvatskoj je naglo splasnuo interes za srpsku rock scenu, štoviše, radio stanice i mediji su potpuno izbrisali ovo poglavlje iz svojih fonoteka i protekle pedesetogodišnje povijesti kao stavku koja nikada nije postojala, a mahom svi hrvatski izvođači počeli su pisati domoljubne kompozicije (Valjak, Mlinarec, ET, Fantomi, Phantasmagoria, Boa, Dino Dvornik, Psihomodo, Daleka obala…), tako da se pojavio posve novi pristup stvaranju pop pjesmarice.
Ovaj album je snimljen još u mirno vrijeme, studena 1990. u Novom Sadu (studio "Guru saund zvuka"), kada još nitko nije niti slutio da će doći do prave ratne katastrofe, a ekipu su uz Koju činili još Zerkman (truba), Kuzma (sax) i Gulići (bubnjevi, vokal). Objavljen je u samu zoru ratne agresije, u kasnu zimu, odnosno netom prije proljeća 1991. kada se sve počelo kuhati u Kninu s balvan revolucijom i ostalim revolucionarnim prevratima, no tada to niti izbliza nije izgledalo da će sve krenuti po zlu, kako za rock, tako i za same ljude, nacionalno pitanje, genocide, razorene obitelji, gradove, tvornice… Zbog samog neaktualnog Kojinog stava (jer tko je mogao predvidjeti rat), album je prošao vrlo nezapaženo jer se svodio na čistu zajebanciju u vrijeme kad su ljudi ginuli, tako da praktički nikoga nije zanimalo što je ovaj genijalac ponovno smislio. No, s vremenom, ovaj album je pokazao samo nastavak Kojine epopeje lucidnih pjesama i kreativnog ludila. Ponovno su prisutni instrumentali - "Himna", "Goč, skreč + bubanj", "Ufo, grlo, nos", "Manitua mi II", "Zemlja svetlosti" u kojima je do izražaja došla Kojina vješta spretnost manipuliranja melodičnim linijama i britkim, snažnim plesnim ritmovima, dok su pjevane hip - hop dosjetke ponovno pune bogatih asocijacija i priča uz pratnju mnogobrojnih melodijskih improvizacija duhača, skrečova i pratećih vokala (Vinetu, Vesna B., Maša Ž., Tanja Đ.). Bilo kako bilo, Kičma je objavila ponovno odličan album kojim je Koja definitivno poklonio sebe mladim naraštajima koji tek trebaju početi slušati njegove radove; na omotu je fotografija dugokosog tinejdžera u majici s natpisom Disciplina kičme, potrganim platnenim patikama, 3-4 lanca oko vrata, nekoliko narukvica i ogromnim skejtom u ruci. Ponovno je dokazao mesijansko proročanstvo - devedesete će iznjedriti upravo ovakve tinejdžere koji će biti zaluđeni mnogobrojnim crossover izvođačima koji će spojiti rap, funk, metal, rock, pop (RHCP, Biohazard, FNM…), a u modu će se vratiti koturaljke (role), skejtovi i ulična supkultura.
Više nije bilo nikakve sumnje u njegovu nadasve jedinstvenu originalnost. S vremenom se shvatilo da je ovo bio genijalan album Discipline Kičme. DISCIPLIN A KITSCHME - I Think I See Myself On CCTV (1996, Babaroga)

Raspad Jugoslavije, ratna katastrofa, propast ekonomije i privrede, raskol nekadašnje velike yu rock scene i tržišta, naveli su Koju da potraži sreću u Londonu gdje je dosta dugo lutao ne bi li nastavio vlastiti rad. Upoznavši debelu crnoputu pjevačicu Bebe Gofi, u vlastitoj produkciji kao Black Tooth realizirao je novi album namijenjen britanskoj publici, no odmah po izlasku ovog albuma, bio je oštro popljuvan recenzijom britanske kritike kao "najgori album svih vremena" u dugogodišnjem uglednom trendly magazinu Melody Makeru. Sasvim jasno je bilo da Britanci nisu mogli savladati Kojin neprikosnoveni smisao za originalni humor nazvavši ga "tamo nekim balkanskim bezveznjakom".
Album je kolekcija starih hitova Kičme u novim verzijama otpjevanim na engleskom jeziku - "Behind nine hills" ("Iza 9 brda"), "Oh why?" ("Zašto?"), "Is that really all?" ("Zar je to sve?"), "I've got those teknicolor eyes" ("Ja imam šarene oči"), "Do not" ("Nemoj"), "Have you ever heard of any other rhythm?" ("Da li ti znaš za neki drugi ritam?"), "Children song" ("Dečija pesma") u kojima je ponovno vraćen minimalistički pristup korištenjem samo bas gitare i bubnjeva (s povremenim minimalnim zvukovima zviždaljke). Hip - hop vokalnu strukturu zamijenio je odličan ženski vokal koji šara između rappinga i klasičnog rock / soul vokaliziranja, dok se Koja ozbiljno zainteresirao za techno / trance glazbene strukture kroz minimalističke melodijske obrasce pojačane izuzetnom wah - wah tehnikom u kojima šara gotovo kompjuterski precizne ritmičko / melodijske fraze s povremenim izletima u psihodeliju. Ritmovi bubnjeva variraju od uobičajenih rock beatova do suvremenih jungle improvizacija koje su vrlo umješno producirane kroz različite filtere, breakove, fade outove… Kao izuzetan instrumentalist, sasvim je promakao pažnji Britanaca koji su tih godina bili zaluđeni vlastitim brit - popom i aferama oko svađa braće Gallagher iz Oasis, tako da je Kojin status bio potpuno marginalan. Kako u Britaniji, tako i u ex-Yu. DISCIPLIN A KITCHME - Heavy Bass Blues (1999, Babaroga)

Očito nezainteresirana britanska javnost za neobični Kojin eskapizam, navela je Kičmu na povratak u Beograd i održavanje koncerata prvo po Srbiji, a zatim i u Sloveniji, te u Hrvatskoj, što je raspirilo ponovni interes za Kojin rad nakon višegodišnjih suša na relacijama Beograd - Zagreb. Album je snimljen u čuvenom studiju Sheffildskog maga Adrian Sherwooda, te se uz niz novih kompozicija na engleskom jeziku ("Bedroom muzik", "Ain't no reason", naslovnu "Heavy bass blues", "Envelope", "D'endless sessions"), ponovno pojavila reciklaža starih Kičminih pjesama u novim varijantama ("Noize in fashion" - "Buka u modi", "Mannitou" - "Manitua mi", "Temperature man" - "Čovek sa visokom temperaturom") no ovaj puta one su daleko bolje realizirane no što je to bio slučaj s obradama na prethodnom albumu. S obiljem novih ideja u ritmici, mnogim novim wah - wah techno efektima sviranja i tretiranja bas gitare, Koja je učvrstio svoj plesni interes za kurentne glazbene trendove dokazavši da nije pomodaran već moderan. Također je obrađen i klasik blues rocka - "Tobacco road" u odličnoj psycho - rock - tech verziji s mnoštvo eha i delaya koji je prisutan kroz gotovo sav materijal albuma. U kompoziciji "Mouse in your head" čak se po prvi puta u ovakvoj varijanti Kičme na engleskom jeziku čuje i vokal Koje, te se sam interes za plesne ritmove prevlači i kroz obilno korištenje d'n'b ritmova i uobičajenih vrlo živih i poletnih taktova u kojima je Koja nadosnimavao vlastite efekte svirane pomoću basa. U vrlo efektnom instrumentalu "New song" glavnu riječ vodi prodoran plesni bubnjarski ritam nadopunjen ritam mašinom, dok Koja iz pozadine fila jezgrovite minimalističke psycho efekte.
Zaista je čudno kako barem Britanska kritika nije shvatila ovakav spoj noisea, techna i d'n'b-a u vremenu kada su imali gomile sličnih fuzionista koji su radili prilično slične stvari (primjerice Primal Scream, Six By Seven, The Fall ili američki Girls Against Boys). Potpuno neshvatljivo. Tko zna zašto im se ovakva perfekcija nije dopala. Ne razumiju? Ne shvaćaju? Ne znaju? Ili su ograničeni samo na granice vlastitog otoka, kako je to jednom prilikom rekao čuveni John Peel povodom ignoriranja Britanaca mnogih neengleskih izvođača koji dolaze k njima na turneju ili tražiti novi uspon. Ako prisjetimo da su Britanci progutali samo notorno komercijalne stvari unatrag desetak godina koje nisu bile njihovog porijekla (A-Ha, Nena, Falco, Roxette, Aqua, Rednex ili Ricky Martin kao tipični primjeri), dok su uspjesi Stereolab, Whale, Solex ili Laibach bili smatrani "undergroundom" više nego što on to jest u svojoj osnovi, tada je sasvim očito da izvođači poput Discipline (ili Ruins, Einsturzende Neubauten, Tar Water ili Hardhead & Soul) nisu mogli biti prihvaćeni kao sasvim jasan "alternativni" segment prvenstveno zbog toga što su imali daleko više protivnika u medijima nego li zainteresirane publike. DISCIPLIN A KITSCHME - Refresh Your Soul. Now! (2001, Tom Tom Music)

Ovim albumom Koja je dokazao da se stari majstor poput njega ne predaje samo tako uobličivši svoj prepoznatljivi minimalistički noise d'n'b plesni rock kroz devet vrlo efektnih naslova (prvi "NFO" je kratki trideset sekundni intro). Ovaj puta Koja je po prvi puta sastavio kompletan materijal albuma od novih skladbi otpjevanih na engleskom jeziku, izuzev sada već tradicionalnog nastavka instrumentala "Mannitou pt.4" gdje se po prvi puta okušao i na teritoriju zvan jazz improvizacija. Osnovno obilježje "Refresh Your Senses, Now!" su vrlo efektne strukture melodijskih linija koje isprepliću surf - melodijske linije bas pržione (pjesme "Evil man", "This is how it should be done"), laganije trip - hop ritmove obogaćene raznolikim efektima s izletima u brže ritmove ("I'm a shape - shapeshifter"), d'n'b sa melodijskim improvizacijama ("Da answer"), te cijeli niz vrlo zahtjevnih aranžmanskih rješenja koja spajaju techno, d'n'b, trance i trip - hop s rock strukturama (posebno s kraut rockom) i mnogobrojnim breakovima ("Surely they won't get much … of my sympathy"). Potpuno novi melodijski sistem koji je ovdje iskazao ovaj vrsni instrumentalist kroz mnoge virtuozne efekte kojima je obogatio zvuk Kičme samo su dokazali njegov odavno poznati i priznati talent koji ima svoje duboko zaleđe u korijenskom poimanju struktura rock kompozicija. Njegovi fantastični instrumentalni izleti u cijeli zvučni spektar (od melodija, improvizacija, do boja tonova bas gitare i različite psihodelične efekte podebljane povremenim noise izletima) najbolje su došli do izražaja u vještim kombinacijama aranžmana, posebno u naslovima "Your soul" i već spomenutoj "Da answer" gdje nadasve impresivno barata vrlo zahtjevnim melodijskim strukturama spajajući techno ritmiku s ostavštinom neukroćene sirovosti Andy Gilla (Gang Of Four) i mnogobrojnih produkcijskih dosjetki na granicama uvrnutih dubova, psihodelije i prostornih ambijenata koji zvuče kao da su gotovo dovedeni iz nekih svemirskih teritorija. Vokali su potpuno izgubili nekadašnji rap stil i uklopili su se u vrlo fini blues / soul / rock način interpretacije što cijelom materijalu daje potpuni harmonijski pečat odličnog albuma koji je unatoč nekim retrospektivnim trenucima svoju pravu i iskrenu snagu doveo samo iz Kojine mašte. Veliko iznenađenje albuma je posljednja kompozicija albuma "D-D-Democracy, yeah!" kojim je Koja dao svoj pečat izvornom funky - soul izrazu vješto spojivši korijensku snagu George Clintona, Afrike Baambaate, Hendrixa, bluesa, psihodelije, improvizacije, plesa, zviždanja, totalne arnžmanske slobode, jazza, kraut rocka, funka, Talking Heads, Gang Of Four… S povremenim Kojinim uzvikom "rock and roll", ovo djelo je nešto najintrigantnije u rocku što je ovaj zaista fantastični majstor do sada napravio. Jer kako god da se gleda, gdje god da se oprobao uvijek je sijao nevjerojatnu svježinu i kreativnost. Odlično, nevjerojatno, savršeno, blistavo, moćno, dorečeno, moderno …
Bez obzira na negativan odjek Britanaca prema cjelokupnom opusu Kičme koji je objavljen na Otoku, evidentne su sudbinske paralele sa povijesti Roxy Music u Americi gdje su bili potpuno krivo shvaćeni i nikada se trijumfalno nisu okitili tronom koji su nedvojbeno zaslužili. Ovaj album Kičme je bez ikakvih predrasuda zaslužio da svoje mjesto nađe pored svih značajnih rock albuma koji su izmijenili glazbenu povijest popularne glazbe unazad dvadesetak godina! Pravi brilijant u moru zagađenim starim otpadom.

Članovi: Dušan Kojić - Koja, Žika, Zerkman, Kuzma, Gulići, Bebe Gofi, Buca, Manja

Žanr: new wave, hip-hop, trance, eksperimentalna glazba, alternativa, avangarda, techno-rock, trance-rock, new sort of rock

Utjecaji: P.I.L., Gang Of Four, Can, Wire, Jimi Hendrix, Public Enemy, Beastie Boys, Prodigy, The Chemical Brothers, Dave Clarke...

Utjecali na: Miladojka Youneed, Dee Dee Melow, Heartheaded Soul, Vještice, Gustafi, Svi predsjednikovi ljudi, Atheist Rap, Rambo Amadeus, Dogma, D.K.K., Edo Maajka...

horvi // 21/11/2007